Šapice, šafrani i anemone

28.02.2016.

20160228_papuk_mala

Unatoč prognozi koja je cijeli tjedan tupila & tulila kako će danas cijeli dan padati kiša (i za to su uredno dobili plaću) – dan je protekao u iznimno dobrom raspoloženju, suhom, lijepom i mjestimice sunčanom vremenu.

OK, blata je bilo kao u priči, ali je to posljedica otapanja snijega koga na sjevernoj strani ima od 2-5 cm i neće ga još dugo biti. Šapice su pred uspon na Ivačku glavu (ispod Mordora) upriličile grupno fotografiranje i skupno grudanje, što je zabilježila i naša filmska ekipa.

Imali smo susrete sa znanim i neznanim licima i nauživali se u ljepotama Papuka ili preciznije: Grebena Sokoline, Mordora, Ivačke glave, Orahovih voda, Koprivnatog brda, Nevoljaša, Jezerca, a o šafranima, anemonama, kukurijecima, jaglacima, visibabama i srijemušu da ne govorim. Toga ima kao u priči…

Ukratko: Mira, Vesna, Jasna, Ivan, Martina, Domagoj i moja malenkost, odradiše ovaj pohod u cijelosti, a samo Domagoj i ja obiđosmo moje brdo, s one najteže strane. Nek’ se zna, tko su frajera dva. 🙂

Vidjeli smo Željka Seiferta (alias Johnnie Walker) kako u majici kratkih rukava trči sa Ivačke glave prema Starom šumarskom putu, zatim brojna nama nepoznata lica, gomilu konjanika i bezbroj proljetnih cvijetova. Zacvrkutale su prve ptice, a uskoro će i olistati bukve, breze…

Unatoč vjerojatno zadnjem snijegu – dolazak ranog proljeća je uvelike u tijeku.

Moj (referentni) Endomondo kaže da imamo skoro 20 km, a svi drugi tvrde da je to oko 16 km, no koga briga, trag je tu da se vidi gdje smo bili, mi ionako ne hodamo po satu ili kilometru.

Krenuli smo sa +5°C, a svršili na +13°C, i znate što bilo nam je lijepo. Sreli smo jednog velikog puža golaća (kažem ja) tko ne vjeruje nek’ baci pogled na fotku br. 13 koja je 14-ta po redu. Za tu zvijer svi drugi kažu tj. smatraju kako se radio o zeki, liji i što ti ja znam! Neću ja njih više voditi, pa mi neće proturječiti! 😉

Na kraju pohoda smo Ivan i ja mjerili tko ima veći i dulji (GPS trag), i taj mali pogani plavi ima većeg, ali je moj tvrđi orah. Uglavnom on ima tablet, a ja phablet, a što ste vi mislili? Sram vas bilo. Ccc ccc.

Putem smo se sladili slatkišima koje su u mojoj limuzini skladištile Marina i Jasna, a pravo iznenađenje bili su oriđiđi Garoto slatkiši iz Brazila koji nam je donijela naša Mira. “Miro niđe nema take kao ti!”

Ostajte mi lijepi i rumeni (kao Martina) i srčani kao Domagoj koji je, da ponovimo, jedini iz ekipe bio na Mišinom brdu, a ni uznojio se nije. 🙂

Miša Nicinger

5 comments

  • Martina

    Šapice, super ste! Hvala za odličan pohod i vrhunsku zafrkanciju, a Miri i Miši za čokoladice i savjete!
    Poseban pozdrav junaku dana!
    Za vas dragi prijatelji koji ovo čitate iz udobnih naslonjača imam pitanje: hoćete li u nedjelju ručati na livadi usred stotine šafrana ili ćete si kupiti jedan jaglac u trgovačkom centru da ga stavite na kuhinjski stol?

  • Ivan

    E, to se zove komentar, tako se postaje “zagrižena” Šapica 😉 🙂

  • Domagoj

    Ja ipak mislim da je na slici br. 14 lija… ?

  • Marina

    A što mi krivo… Dok ja opet dođem ni snijega neće biti!!!
    pozz SVIMA

  • Boris

    Nažalost bio sam prehlađen pa nisam mogao s vama. Vidim da ste odabrali ići baš težim putevima, jedino gore bi bilo da ste otišli još do vrha Papuka. Kum (Domagoj) nabavio štapove. Nisam ni znao da se sa Ivačke vidi odašiljač na Kapovcu. Jede se brazilska čokolada na orahu, a koprivnato brdo i dalje ima brdo kamenja. Zanimljivo je kako se sjećam koprivnatog sa puno više raslinja i kopriva, valjda jer je bio 5 mjesec kad sam išao. I onda na kraju spuštanje po skijaškoj stazi. Jedino ne volim što luk već kreće, zbog mirisa. Svaka čast na odabiru ture. Mislim da najgore bilo se popeti od Jankovca pa na onaj greben sokoline. Dal još stoji tabla pokraj i na Kožić Hrastu ili ju je opet netko bacio?