Prva zadnjega 2019.

01.12.2019.

HPD Sunovrat Đurđenovac prve nedjelje zadnjega mjeseca u godini organizira tradicionalno okupljanje planinara pod nazivom „Prva zadnjega“. Ovogodišnja manifestacija održana je 1. prosinca i okupila je velik broj planinara iz više slavonskih planinarskih društava. Nakon toploga čaja, domaće rakijice i kruha s masti te pozdravne riječi domaćina i zajedničkog fotografiranja svih sudionika planinari su iz Planinarske kuće Tivanovo u Gazijama krenuli na jednu od ponuđenih staza. Sunčan dan okupio je mlade i stare, iskusne planinare, ali i početnike. Planinare je po povratku u Gazije dočekao ukusan grah i živa glazba, a cjelokupno druženje proteklo je u veselim i prijateljskim tonovima.

Sandra Valić

Tamo negdje pred sam kraj Gazija, takoreći u centru Krndije, nalazi se nadaleko poznata Planinarska kuća “Tivanovo” gdje uvijek rado dolazim hodati i/ili trčati. Moram priznati da mi je danas srce zaigralo brže kad sam ugledao sve te drage ljude iz oba svijeta: planinarenja & trčanja.

Slavonija i Baranja u malome, a došli su i planinari iz BiH. Viđene su brojne: Šapice, Vučedolci, Baraberi, Mazatori, Cibalijaneri i mnogi drugi. Sve neki fini i zgodni ljudi, u rasponu od 8 do 88 godina. Milina jedna.

Domaćini su nas dočekali sa mirisnim čajem, rakijom što pali i žari, mekanim kruhom sa masnim premazom, osmijesima, pozdravima i poljupcima. Zamislite samo – stišću ruke i ljube se onako, prostački i glasno: cmok – cmok, a ne tiho gospodski: pusa – pusa, kiss – kiss. 😉

Može, slobodno kliknite na Play i pogledajte video, a onda možete nastaviti čitati. Znam da to želite…

Na startu, prvo fotografiranje i dijelimo se na nekoliko skupna. Joj, ne mogu vam opisati koliko sam bio očajan zbog toga. Ne volim podjele, nikakve i nigdje! Moraš odabrati stranu, ovdje si bio, tamo nisi, ovi žele biti s tobom, ti želiš biti sa nekim iz druge skupine i na kraju te slome, razvuku, razapnu i uzmu komadiće tijela i duše, tiho patiš i lagano umireš na stazi. Priželjkujem ukidanje slobodnih izbora i uvođenje diktature po sistemu: jedna staza, jedan pohod. Red je da i ja malo uživim u gužvi i zajedništvu, i silnim motivima, kadriranjima, fokusiranjima, otvorima blende i zatvarača… Priliku za to ću dobiti već za 7 dana na “Međunarodnom danu planina” kada se očekuje znatno brojnija ekipa hodača i gostiju.

Iskoristio sam gužvu i učlanio Vukovarce i Valpovčane u Šapice, ljudikao sam Našičanima i naslikavao se sa svima. Bilo bi toga i više, ali ne moš’ hodati na dvije staze ili sjediti na dvije stolice, ali zato mogu snimati video i istovremeno fotografirati. 😉 Garmin sat se opet zaustavio zbog majice dugih rukava, pa mi nedostaje približno 1000 metara šetnje. GPX trag i 3d Relive pokazuju gdje smo bili…

Šapice sa sjevera (Slatina, Bistrinci, Orahovica, Feričanci, Našice,…) su došle direktno u Gazije i odradile kružne ture po vlastitom izboru, a članstvo sa južne strane (Požega, Slavonski Brod, Kutjevo) se sastalo u Kutjevu i hodalo brzo & žestoko, u oba smjera (~20km) kako bi nastavili tradiciju dokazivanja tko pripada u elitne hodače. Malo je takvih kao što su Šapice s juga Slavonije! Sukladno tome red je da ih poimence spomenemo: Predrag (Džambo) iz Kutjeva, Slavica i Mina Marina iz Sl. Broda, Sandra, Gordana (Goga) i Maja iz Požege. Kasnije im se pridružio i Vinko (Samostalni planinar) iz Kutjeva. Čisto da se zna tko koliko vrijedi i zašto su Šapice posebne, drugačije i oku ugodne! 🙂

U zadnje vrijeme mi prigovaraju što učlanjujem nove šapice koje se nisu dokazale u dugim i zahtjevnim hodnjama. Kad može Hrvatska imati pola milijuna uhljeba, što ne bi i Šapice imale 600 članova!? Osim toga Šapice su lijepe i ne koštaju ništa. Mislim nikoga od vas. Malo se naradim, ali kad vidim zadovoljne osmijehe znam da je svaka otišla u prave ruke. Pa tko to može platiti? 😉

Posebno me dojmila ekipa iz HPD “Vučedol” iz Vukovara njihov el presidente Igor Mihelić, mladi planinari i nastup pod sloganom: “Mobitel ne – priroda da” kojim motiviraju školarce na boravak u prirodi i bijeg na brijeg. 🙂

Hvalim domaćine u svakom pogledu, a grah im je bio mrak! Nešto tako pikantno već dugo nisam okusio i žvakao. Palačinke, topli i hladni napitci i sve u tom stilu. Dobar razglas, pozdravni govor, vodiči na stazi, ma sve. Samo je DJ nedostajao. Molim lijepo slijedeći put nešto za nas mlade i one koji se tako osjećaju nekakav Uplifting Trance. Ima da popijem gaziranu vodu i raspištoljim se. 😉

Sve u svemu, prohladno, suho, ugodno, nimalo teško na stazi prema Pijeskovima. Na Petrov vrh se moralo malo više pomučiti i dulje hodati, no primjedbi nije bilo. Sve se pojelo, popilo i izljubilo.

Sve vas očekujem na MDP-u i nemojte štogod zamjeriti. Vidimo se dragi moji. Ostajte mi lijepi, mili, susretljivi i nasmijani bili.

Miša Nicinger