Novogodišnji pohod 2022.

01.01.2022.

Novogodišnji pohod Šapice organiziraju još od 2009. godine, okupljanjem na Jankovcu (475 m/nv) i usponom na Ivačku glavu (913 m/nv). Danas smo hodali asfaltnom cestom od Jankovca do velebnog Bolničkog mosta, koji začudo ima funkciju jer u potoku ima vode, a zatim svladali greben Kovačica, tamo do partizanskog groblja i Grebena Sokoline. Kad smo prešli vojnu cesti, zadrhtali smo u Mordoru i u konačnici zaposjeli Ivačku glavu, gdje smo prezalogajili i krenuli nazad starim šumarskim putem, pri čemu smo vješto zaobišli Koprivnato brdo (856 m/nv), prozujali pokraj Anđine barake (600 m/nv) i laganini do Nevoljaša (720 m/nv), odakle smo se spustili do Jezerca (560 m/nv), Žene 10 min. i otklizali do Jankovca. Neki i na guzici… 🙂

Zadnjih se desetak godina nije puno toga promijenilo. Ipak, Ivačka glava je sa 912 m/nv, porasla na 912,5 m/nv, a danas ima punih 913 m/nv. 🙂 Dobili smo novi Bolnički most za prelazak potoka Kovačice, zauvijek izgubili sasušeno drvo na kojem je stajala upisna knjiga i žig. Jedno kraće vrijeme je na vrhu bila info ploča koju je vjetar rastrgao i sada je Ivačka glava pomalo tužna ali i dalje moćna i strašna, posebice kada puše sjeverni ledeni vjetar. Upisna knjiga je kupusara i ovo je vjerojatno prvi put da se nismo upisali kao prvi ovogodišnji planinari na vrhu, a čak sam i žig planirao udariti. 🙁

Na startnoj crti se okupilo troje planinara, a došao nas je pozdraviti i rendžer iz PP Papuk (Gal Stjepan). Davor Delač je hodao od Velike (lokacija Duboka) do Jankovaca i nastavio sa nama sve do Jezerca, gdje smo se suznih očiju razišli, uz riječi tužne pjesme “Hej drugovi jel’ vam žao, rastanak se primakao…”

Dan bajkovit, topao (+12°C), prekrasan, ugodan, ni snijega, ni blata, i bez kapi prolijevanja znoja. Od planinara srećemo dvojac iz Slavonskog Broda kako odmara na Nevoljašu i to je to. Nije loše, ali moglo je bolje…

Evociramo uspomene, spominjemo odsutne Šapice, uživamo u nebeskom plavetnilu, udišemo svježi zrak, čudimo se bubama, tratinčicama, količini vode u potocima i prizivamo duhove Šapica iz Osijeka, Požege, Sl. Broda, Našice, Donjeg Miholjca, Virovitice, Mađarske… Prisjećamo se glasnog smijeha, ispovijesti, kukanja, hvalisanja, prasetine, francuske salate, kolača, šampanjca, vriske, pjevanja, poziranja…

Svako dobro želim i neka vam Nova godina ne bude nesretna. 🙂

Miša Nicinger