Neplanirani susreti

15.09.2013.

cv_001Kako se nitko nije javio za šetnjicu do zen-klupice zapadnim grebenčićem, Miša i ja preokrenuli smo plan, pa odlučili skoknuti do Jankovca u još manji đir, koji uz sva skretanja, lutanja i zadržavanja, nije prešao 6 sati. Ne brinite, pohod na zen-klupicu ipak čuvamo za vas.

Današnji cilj – pojesti (čak) po dva sendviča i pronaći 4 geocaching kutijice – većim dijelom je i realiziran. Sendviči su, naravno, uništeni, ali od 4 kutijice, pronađene su 3 dok je jedna nova postavljena. Gdje?! Polako… doći ćemo i do toga…

Dakle, laganim korakom, jer brže i ne može kada korov i trava dosežu visinu i do dva metra, probijamo se i odvajamo kod podnožja ski-staze u blizini Jankovca te krećemo stazom “žene 10 min” prema Jezercu i Šumarskom. A kod Šumarskog – dernek! Trešti glazba iz auta, bruji agregat, lete baloni na sve strane, hladi se pivo u potoku… Skoknuli smo do Gospe, pronašli kutijicu, te krenuli prema rampi i Čokinom putu za Trišnjicu. Tu smo počeli skupljati i brati lješnjake, što smo uspješno nastavili cijelim pohodom.

Putem do Tisovca prošli smo pokusnu plohu. Čak je i do nje stiglo “ono” nešto, beštije koje se “gnijezde” po kori stabala… Ma znate na što mislim… One smeđe “mrlje” kojih je sve više i više po šumama, a iz kojih sigurno izlaze one užasne leteće zvijeri. Ako netko zna što je to točno, neka nam pojasni, u svakom slučaju mislimo da nije poželjno niti dobro. 🙁

Prvi sendvič pojeli smo na Tisovcu, malo uživali u pogledu, pronašli 2. kutijicu i krenuli prema Trišnjici. Brali smo majčinu dušicu, divili se rodnosti šipka, bježali od stršljena, uništavali ambroziju i druge korove, uživali u super pokošenoj stazici prema skloništu… I na Trišnjici nas je dočekala gužva, ali je atmosfera, za razliku od slavljeničke kod Šumarskog, bila radna. Skupljali su se orasi ispod stabla koje su Sadik i Emina posadili još davne 1993. godine, pripremala su se drva za zimu, čistilo se sklonište… Tu smo se susreli sa nekim starim prijateljima, a upoznali smo i nove. Pronađena je i 3. kutijica, koja se skriva tu negdje. Planirano uništavanje 2. sendviča omela je jedna osa, koja je, od svih ljudi tamo, odlučila bocnuti baš mene. Sreća pa se u tom trenutku pojavio doktor, hehhh. Naime, dok smo mi čakulali sa Sadikom, Eminom i Anom, odjednom se pojavio Dr. Zagy.

Nekad davno, sa Sadikom i Eminom družili smo se skoro svaki vikend, lutajući nepoznatim papučkim krajevima. U oživljavanju tih sjećanja i dozivanju novih avantura, za tren smo se dogovorili da zajedno skoknemo do Češljakovačkog i još malo se družimo. Nismo posebno trebali nagovarati ni Dr. Zagija. Tako je naša mala ekipa dobila, privremeno, još 4 člana.

Drugi sendvič platio je glavom na ČV vidikovcu, gdje je postavljena i jedna nova kutijica. Pa ju vi nađite, ahaaa..

U ISPO duhu, između vidikovca i vrha, skrenuli smo istočno u šumu u potragu za nekim još boljim vidikovcem, kojeg je Sadik zadnji put posjetio prije 10-ak godina. Nismo ga pronašli, ali se nismo ni izgubili. 🙂 Vratili smo se zajedno do izvora Kapavac, gdje se ekipa razdvojila – Emina, Sadik, Ana i Dr. Zagy uputili su se preko Tisovca do svojih auta, a mi preko Šarenog stupa do Jankovca, do svojih. Prije rastanka dogovorili smo se da sljedeći susret sa “južnjacima”  ne bude neplanirani. Ovaj, mislim, isplanirali smo da se planirano sretnemo u nedjelju 29. rujna. 🙂 O tome više uskoro…

Tko bi rekao da sve ove dogodovštine stanu u pet sati skitanja!? 🙂

Ivona Lozić

2 comments