Moj prvi snijeg

Marcia JancikicImam prezime i hrvatsko državljanstvo, ali sam ipak Brazilka. Majka mi je iz Zagreba a otac is Valpova, a došli su u  Brazil kad im je bilo 10 i 16 godina. Sigurno već znate da ovdje nemamo snijega. Brazilac koji želi snijeg mora na put u drugu zemlju jer ovdje imamo tropsku klimu. Naša je zima blaga, a tek nešto malo je hladnije na jugu. Na sjeveru hladnoća uopće ne postoji, a toplina doseže 30°C tijekom cijele godine. Ja živim u São Paulo koji je najveći grad Brazila i četvrti najveći grad u svijetu sa preko 11 milijuna stanovnika, koji budući da je na preko 700 m nadmorske visine, ima jako ugodnu klimu. Kad se ohladi i bude 15°C meni je već hladno.

Zbog svjetskih klimatskih promijena, na našem jugu, gdje je hladnije, u zadnje vijeme ponekad ima snijega u mjestima koji se šire na brijegovima. Stanovnici su sretni i ta pojava privlaći mnoge ljude koji žele vidjeti kako pada snijeg, pa makar to bilo samo za par trenutaka. Mnogi brazilci vole snijeg, valjda zato što ga nemamo. Ja na primjer, uopće ne volim kad je hladno, ali kad sam za vrijeme dopusta bila u tim krajevima uvijek sam jako želila da bude hladno, htjela sam vidjeti snijega kojega nažalost nije bilo ali ipak, na moje veselje nije nedostajalo sunca svakog dana.

Cordillera de los AndesZanimljivo je da Brazil ima državno prvenstvo u skijanju i snowbordu koje se naravno, ne održava u Brazilu, već u Čileu ili Argentini. Zadnjih godina natjecanje je u Čileu u djelu Valle Nevado (Snježna Dolina) i htjela je sudbina da sam upravo tu vidjela prvi put snijeg 2000. godine zajedno sa mojim bratom koji je radio u gradu Santijagu, što je Čileanska prjedstolnica. Treba samo malo više od pola sata automobilske vonžje do tog mjesta. Budući da mi je bila stara želja vidjeti snijeg, htjela sam to ostvariti u gledajte u fotogaleriji.mjesecu listopadu, kad je najveća zima u Južnoj Americi,  i kad tu ima puno snijega. Moj prvi pogled na snijeg bio je iz aviona, tokom zadnjih 20 minuta leta između São Paula i grada Santijaga, koji traje oko 4 sata, dok smo letjeli iznad Andskog planinskog lanca koji seže dužinom cijelog južno-američkog kontinenta. Premda je već pao mrak, bjelina snijega mi je bila prekrasna.

U Santijagu snijega ima svuda, po cijelom gradu, ali to za mene nije bilo dovoljno, pa smo u subotu pošli na glavnu čileansku skijašku postaju, Valle Nevado. Na svakom zavoju, tokom puta, sve više sam ga očekivala, a kad smo konačno došli, sve je bilo prekarasno. Bila sam očarana i jako sretna! Premda se nisam skijala, budući da snijega prije toga uopće nisam vidjela nikada, bilo mi je drago pješaćiti svuda po skijaškoj stazi. Promatrala sam skijaše kako vješto klize u dolinu. Sve je bilo divno – priroda, prekrasni vidici, puno sam slikala sve, na sve strane. Prije toga snijeg sam samo vidjela na telviziji, ali sad sam ga mogla i osjećati, uzeti u ruku. To je bio tren kojega se ne smije zaboraviti!

Valle NevadoPoslije toga sam se opet vratila u Valle Nevado. Nakon par godina sam iskoristila povratak u Čile i posjetila ostale tri skijaške destinacije: La Parva, Farellones i El Kolorado. Za jednog prosječnog Brazilca vidjeti snijeg je pravi događaj. Kada se vrati kući, brazilac se hvali svima kako je vidio i hodao po snijegu te pokazuje slike sa izleta. Istini za volju, jedina stvar koju nikako nisam volila bila je hladnoća od -5°C što je za vas mačji kašalj ali za mene je to previše hladno. Ovdje gdje ja živim imamo zimu sa temperaturama između 15 – 20 °C. Ipak je sve vrijedilo, toliko, da namjeravam na godinu da se vratim i vidim kako pada snijeg sa neba, sigurno je to divno!  ‘Ko zna, možda ću se tokom vremena naviknut na hladnoću i posjetit Zagreb ili Bosnu.

Zanimljivosti:

  • Brazilci, kada žele snijega većinom puta idu u Argentinu u Bariloche i Mendonza gdje postoje skijalište i gdje se nalazi najvišlji vrh Južne Amerike, imenom Akonkagva sa 8.962 m, ili pak u Čile: Valle Nevado, i Čileanske Toplice ili u Aspen u Sjevernoj Americi.
  • Ovdje, u velikim trgovaćkim centrima pokadkad su napravljene, umjetne skijaške staze za vrlo skupu zabavu brazilaca, koji se tu jako slabo snalaze. Na sjeveru Brazila, gdje pjesak pravi dine upotrebljavaju se daske za spuštanje nizbrdo što je jako zabavno i nije tako skupo.

Snježnje fotografije iz Chilea pogledajte u fotogaleriji.

Iz Brazila, vaša Šapica, Marcia Jančikić

5 comments

  • ivica

    Draga Ivona.
    Vrlo mi drago sto ste ti i moja kcerka vec davne i iskrene prijateljice premda se nikada niste srele i premda izmedju vas postoji pola kontinenta razdaljine. Ona vrlo rado pise, to je naslijedila od njene majke i djeda majka joj je sada umirovljena novinarka, a pokojni djed joj je objavio par knjiga u Hrvaskoj. Ona se je jako se veselila kad ti je pisala o njenom prvom snijegu.
    Za mene je bio pravi izazov da ga prevedem, jer se vec puno godina ne sluzim redovito hrvatskim jezikom.
    Sad kad sam ga nanovo procitao mislim da sam trebao jos jednom ga pregledati i preurediti i citajuci ga mozda se nebi moglo primjetiti da mi se hrvatski jezik ukrutio prije 50 godina i vise nije jako prigodan jezikom kojim se sada sluzite. Da vam se izgovorim upotrijebit cu jednu latinsku izjavu “Feci quod potui”
    Na koncu, ipak sam nasao 02 greske! prva “americkog” nema slova “c” a druga na kraju trebalo je izaci “duna” i ne “dina”.
    Srdacni pozdravi tebi i vasim citateljima. Ivica

  • Miša

    Dragi Ivice, pišete vi hravatski bolje nego 70% Hrvata u domovini! Nažalost ovdje najmanje 50% ljudi ne zna kada se piše “je”, a kada “ije”, a svi se ponose sa “ijekavcom” kao nečim jako bitnim po čemu se razlikujemo od istočnih susjeda. Nadalje, najmanje 80% Hrvata ne zna koristiti foneme i grafeme “č” i “ć” jer ih u školi potpuno pogrešno uče (meko i tvrdo) umjesto da im jednostavno objasne da postoji fonem “č” i grafem “č” isto tako fonem “ć” i grafem “ć” pa nismo Englezi koji imaju 25 grafema i 45 fonema!?

    Zato ja vama skidam kapu uz duboki naklon, što se tiče poznavanja hrvatskog jezika. 🙂 Svaka čast!

  • klikunaš

    Marciji i njenim roditeljima puno pozdrava iz snježne Slavonije. izvrstan opis “nečeg novog”, snijega.

  • ivica

    Miša,tebi mnogo hvala na pohvalama mojeg prijevoda ali ja ipak imam sumnju da da sam ih zavrijedio.
    Klikunaš svi ti se srdačno se zahaljujemo i primamo pozdrave.
    Moja kčerka vrlo rado piše pa ako to bude volja čitaoca ovog bloga ona ona može obraditi i druge teme a ja ču se potruditi da ih prevem što bolje mogu.

  • Nenad L. from Pula

    Čestitke na odličnom članku! Čitajući članak i gledajuću slike došla mi je želja za skijanjem u Čileu. Ja i nisam neki ljubitelj snijega (osim kad sam na skijanju) jer gotovo uvijek napravi kaos u gradu. Doduše tu u Puli snijeg rijetko padne, ali kad padne i 5 cm odmah nastanu problemi sa čišćenjem ceste, gradski prijevoz zapinje…totalni kaos u gradu. Sva sreća da se snijeg u Puli ne zadržava previše dugo, brzo se otopi.
    U svakom slučaju pohvale Marciji i naravno pohvale prevoditelju. Ivice, odlično ste to preveli.