Do Javora…. s druge strane…

23.10.2011.

Iskreno, nije mi baš drago preuzimati pero od onako dobrih pisaca… vjerojatno je to jedan od razloga zašto ova priča kasni za pohodom i zašto će biti zbrda zdola kratka. 🙂 Stoga, molim one koji zabušavaju, da obuju gojzerice malo češće. 🙂

Od prvotno planiranoga plana, da obiđemo Stjenjak, odustali smo zbog kiše i nedostatka ljudi koji su pokrenuli tu inicijativu. Umjesto 6-7 sati hoda, odlučili smo se na malo lakši đir, i pohod do Javora “s druge strane”…  Sjećate se našeg pohoda na Javor s “prve strane”?! Ooo, pitajte Mirjanu, ona ga dobro pamti. 🙂

Već u davno standardiziranom sastavu, 4 Šapice (Jasna, Ivan, Miša, moja malenkost) sreću se u Orahovici i vozikaju do prve rampe prema Šaševu, gdje ostavljaju limene ljubimce i kreću prema Javoru.

Tmurno, kišno, vlažno, maglovito… ali ništa od toga nije nam pokvarilo atmosferu, pa uz prepričavanje planinarskih dogodovština i veselih priča, za tren oka (čitaj “2h”) dolazimo do Javora.  Povratak s Javora protekao je u još gušćoj magli, nego uspon.

Čudi me da naš marljivi Cigo nije napravio novu tablu za Javor, jer ova polomljena stoji tako od našeg prvog posjeta (siječanj, 2011.) a vjerojatno i ranije… Kad smo kod radova, i šumari bi mogli posaditi jedan mladi javor gore, da opravdaju naziv lokaliteta. 🙂

Najupečatljiviji dio današnjeg puta tok je Ninkovačkog potoka. To kamenje, ehh, ne može se baš lako opisati – to trebate vidjeti!

Iiii, psst, znate što još? Šapice su ovoga puta učinile iznimku – nakon planinarenja, umjesto da se razbježe kućama, spustile su se u civilizaciju na jedan topli čaj. 🙂

Ivona Lozić

[ad#vijesti]

3 comments

  • Mirjana

    aaaa ne mogu vjerovat da sam propustila ovako light verziju pohoda do Javora :)neka,ja sam ponosna na prvi pohod,do sad neoboren vlastiti rekord 😀

  • Ivan

    E, moj Miša, svašta ti snimaš.
    Idući puta moramo unijeti malo akcije kako bi video bio zanimljivji.
    🙂

  • Miša

    Ako unesemo još malo akcije PP Papuk će morati platiti reklamu. 🙂

    Dodao bih da je izlet bio prava laganica. Mogli smo slobodno povesti bližu i daljnju rodbinu. Siguran sam da se nitko ne bi bunio jer su ta četiri sata pohoda protekla bez opterećenja sustava. 😉