11.11.2023. Kopački rit i Žuti Šešir su nas isprva lijepo dočekali, a onda pomalo izmučili na Močvara trailu, da bi nas na kraju nahranili i nagradili. Još da je vrijeme bilo na istoj frekvenciji – našoj sreći ne bi bilo kraja. 🙂 No, što da se radi – sivilo, rosulja, pa kišica i na kraju obilna kiša, spustila je temperaturu na nekoliko stupnjeva iznad ništice i mi smo se blago rečeno posmrzavali. Drhtali smo i stiskali se kao pingvini na
05.11.2023. Zahvaljujući ponajviše novopečenom maratoncu iz Našica (Mario Pavičić) koji je preuzeo teret organizacije putovanja na svoja snažna pleća – naša se malena trkačka nakupina zaputila prvo u Sofiju, gdje noćimo, a zatim do Istanbula, Marmornog mora i Bospora, kako bi u znoju lica svojih istrčali Istanbulski maraton, koji počinje u Aziji, a završava u Europi, po čemu je jedinstven u svijetu. Istanbul je ogroman i ima puno toga za pokazati, no ja nisam ljubitelj džamija, starina, kafića i restorana.
22.10.2023. Džabe ja pišem ove priče, kad se deset puta manje čitaju u odnosu na pregledavanje video zapisa koji snimim na licu mjesta, od početka do kraja, dakako kao sudionik događaja. Ne znam kako i zašto, ali ovaj put je video zapis uistinu opsežan, pa tko voli neka gleda, a ostali neka premotavaju. 🙂 Ljubljanski maraton je okupio respektabilan broj sudionika, na sve tri utrke. Za početak najteža disciplina od 42,2 km na kojoj je trčalo preko 2.000 sudionika, skoro
08.10.2023. Moj 2. službeni polumaraton (prvi je također zagrebački) ovaj je put bio puno uspješniji, ali doživjela sam ga (i preživjela!) na jedan drugačiji način. Nisam imala neku tremu, bila sam spremna dati sve od sebe i dala sam, ali sam posebno bila sretna zbog toga što su na ovoj utrci po prvi put (na polumaratonu) bili Marjan i (na maratonu) Srđan Radulović, sudionici slatinske Divlje lige. Zapravo sam više bila uzbuđena zbog njihove trke nego moje 🙂 i čestitam
01.10.2023. Danas se nešto malo trčalo i puno naslikavalo, sve to u vjerojatno najljepšem krajoliku u Slavoniji i utrci koja nama trkačima – život znači. Bili smo u gostima kod Žutog šešira na natjecanju SBTL-a koja nosi naziv “Podunavlje trail&bic”. Erdut, Aljmaš i prekrasni Dunav, ta moćna rijeka, koju naizgled nejaki proplanci i šumarci uspijevaju obuzdati i zadržati u granicama mirnog suživota između ratara, voćara i vinogradara, brodara i ribiča. Iako, Dunav katkada poludi – najčešće je miran i čini
23.09.2023. Ovaj BFPM je valjda prvi polumaraton, ove godine, koji nismo trčali po paklenoj vrućini. Kiša zna biti neugodna, uglavnom samo na startu i dakako može gadno zeznuti after party, ali tijekom trčanja može biti osvježavajuća, ugodna, korisna, “dobar drug” i pravi pomoćnik. 🙂 Umjesto dvorca Tikveš i staze koja uključuje i 5 – 6 kilometara tucanika na nasipu, ovaj se put sastajemo u prijemnom centru PP Kopački rit, gdje također postoji odgovarajuća infrastruktura za ovako masovne skupove. Organizatori BFPM-a
16.09.2023. Utrka ima 30-godišnju tradiciju i ovo je bila izvanredna prilika za upoznavanje svakog centimetra ceste od Barča do Virovitice. Trčimo na +29°C, a onih lijepih stogodišnjih stabala, koja su nekad davno hladila ceste – nema više niti za lijek. Definicija modernog čovjeka glasi: “Kretenoid sa mobitelom”. Naslovana fotografija: Ema Dolovski i medo Većina starijih sudionika je došla, rekreirati se i odraditi trening za predstojeće maratone u Zagrebu, Ljubljani,… Na kraju smo trčali kao luđaci i nepotrebno davali gas, iako
09.09.2023. O ovoj sam utrci toliko puno puta čula sve najbolje i jedva sam ju čekala. Nažalost, prošle godine sam ju morala preskočiti, ali ove godine sam se napokon uvjerila u sve te priče! Jednostavno je divna i opuštena atmosfera koju su upotpunili neumorni navijači i hrpa slatke dječice koja daju petice uz stazu. A staza kao stvorena za osobne rekorde koji su padali na sve strane! Čista sreća posvuda! I nemam puno medalja u svom relativno kratkom trkačkim stažu,
03.09.2023. Bilo je to moje drugo sudjelovanje na Vinkovačkom polumaratonu, na koji sam ponovno došla zbog njihove odlične organizacije. Sve u svemu je bilo super, ni kružna staza mi nije smetala (što inače ne volim i jedino bih ubacila barem još jednu okrjepu) te sam ga istrčala u vremenu 1:48:39, što mi je ujedno bio i PB 🙂 i završila na 3. mjestu ženske kategorije u ukupnom poretku i 1. mjesto u svojoj starosnoj skupini – napisala je Katarina Bandalo
26.08.2023. U cik zore, stižem na Sovsko jezero i prije podizanja startnih paketa, upoznajem Emu, koja ubrzo sudjeluje u utrci na 300 m i rado razgovara sa predstavnicima planinarskih portala, tj. samnom. 😉 A onda ugledam jedno zgodno stvorenje koje se zove Alisa, iako ne dolazi iz zemlje čuda, nego iz Ukrajine. 🙂 U odboru za doček trkača je i simpatična službena fotografkinja Adrijana, pa Ivan (glavom i sve dužom bradom) koji osim osmijeha i čvrstog stiska ruke čuva za