Nevoljaš – Lapjak
10.01.2009.
Ovoga puta slatinske Šapice djeluju intraverzno i to unutar organizacije kojoj pripadamo od ranije – FVK Slatina (Foto Video Klub Slatina) i uspijevamo na izlet u planine (pohod i sanjkanje) povesti Laretu Žubrinić skupa s mužem i sitnom dječicom. 😉 Nažalost Nikolina Tomić i gospodin muž nisu došli zbog bezrazložnog straha od uspona automobilom do Anđine kolibe, odakle smo sanjkama transportirali opremu (djecu, ruksake, drva za ogrjev i roštiljanje). Ekipa je brojna i internacionalna, sve skupa ima nas jedanaestero.
Na pohod kreće standardna postava: Ivona Lozić, Željko Juras, Miša Nicinger i buduća ‘šapica’ Lareta Žubrinić. Bruno Maravić ima opravdanje i ostaje u baznom logoru čuvati nejaku čeljad. 🙂 
Riječ-dvije o baznom logoru – otvaramo vrata planinarske kućice “Jezerce” Nevoljaš (720m) i zatičemo prizor nedostojan svakog čovjeka i planinara; razbacane staklene boce, kruh, otpatke od hrane i razno drugo smeće. 🙁
Uz to “pažljivi” su gosti potrošili sva drva iz skloništa koja su dobri dečki iz Velike prije tjedan dana uredno narezali i posložili…
Ivona i ja na pohod nosimo nove jakne i impregnirane cipele (učimo polako ali sigurno). Željko je kupio jaknu ali je oblači tek na povratku sa pohoda. 
Nažalost Lareta nam kreće potpuno nepripremljena ali srčana i čvrsta u odluci, nosi udobne ali potpuno glatke cipele koje nikako ne odgovaraju snježnim uvjetima i onome što je očekuje tijekom dva i pol sata dugog pohoda od Nevoljaša do Lapjaka i nazad. Na svu sreću sve prolazi bez problema i teškoća – bravo Lareta 🙂 i dobro nam došla.
Sve u svemu, temperatura niska (oko -7°C), maglovito i tmurno vrijeme, snijega ima 10-tak centimetara, ali je zato raspoloženje bilo na visini zadatka, svugdje smo se uredno upisali se, pečatirali, usput napravili hrpu fotki, hodali i disali friški planinski zrak, a to je ono najvažnije – zar ne?
Za to je vrijeme ostatak ekipe u “baznom logoru” osim sanjkanja, vrijedno radio i pripremao teren za povratak planinara sa Lapjaka.
Vatrica je baš utihnula i na vrući žar meštar Željko je postavio žicu za roštilj, a onda poslagao gomilu kobasica i slanine – mmm.
Dok se opojni miris širio planinom, sanjke su ostavljale trag na snijegu i vedar osmijeh na licima najmlađih ali i svih starijih članova “ekspedicije” pa tako i moje malenkosti. Tijekom izleta najviše vremena na sanjkama provela su mlađahna dječica i Ivona koja je na povratku umjesto autom, put od Nevoljaša do Jankovca prevalila na sanjkama – bravo Ivona. 😉
Miša Nicinger
