Nevoljaš – Lapjak

10.01.2009.

Putem od Anđine do NevoljašaOvoga puta slatinske Šapice djeluju intraverzno i to unutar organizacije kojoj pripadamo od ranije – FVK Slatina (Foto Video Klub Slatina) i uspijevamo na izlet u planine (pohod i sanjkanje) povesti Laretu Žubrinić skupa s mužem i sitnom dječicom. 😉 Nažalost Nikolina Tomić i gospodin muž nisu došli zbog bezrazložnog straha od uspona automobilom do Anđine kolibe, odakle smo sanjkama transportirali opremu (djecu, ruksake, drva za ogrjev i roštiljanje). Ekipa je brojna i internacionalna, sve skupa ima nas jedanaestero.

Na pohod kreće standardna postava: Ivona Lozić, Željko Juras, Miša Nicinger i buduća ‘šapica’ Lareta Žubrinić. Bruno Maravić ima opravdanje   i ostaje u baznom logoru čuvati nejaku čeljad. 🙂 Nered u skloništu

Riječ-dvije o baznom logoru – otvaramo vrata planinarske kućice “Jezerce” Nevoljaš (720m) i zatičemo prizor nedostojan svakog čovjeka i planinara; razbacane staklene boce, kruh, otpatke od hrane i razno drugo smeće. 🙁

Uz to “pažljivi” su gosti potrošili sva drva iz skloništa koja su dobri dečki iz Velike prije tjedan dana uredno narezali i posložili…

Ivona i ja na pohod nosimo nove jakne i impregnirane cipele (učimo polako ali sigurno). Željko je kupio jaknu ali je oblači tek na povratku sa pohoda. OpremaNažalost Lareta nam kreće potpuno nepripremljena ali srčana i čvrsta u odluci, nosi udobne ali potpuno glatke cipele koje nikako ne odgovaraju snježnim uvjetima i onome što je očekuje tijekom dva i pol sata dugog pohoda od Nevoljaša do Lapjaka i nazad. Na svu sreću sve prolazi bez problema i teškoća – bravo Lareta 🙂 i dobro nam došla.

Sve u svemu, temperatura niska (oko -7°C), maglovito i tmurno vrijeme, snijega ima 10-tak centimetara, ali je zato raspoloženje bilo na visini zadatka, svugdje smo se uredno upisali se, pečatirali, usput napravili hrpu fotki, hodali i disali friški planinski zrak, a to je ono najvažnije – zar ne?Zimske radosti

Za to je vrijeme ostatak ekipe u “baznom logoru” osim sanjkanja, vrijedno radio i pripremao teren za povratak planinara sa Lapjaka.

Vatrica je baš utihnula i na vrući žar meštar Željko je postavio žicu za roštilj, a onda poslagao gomilu kobasica i slanine – mmm.

Dok se opojni miris širio planinom, sanjke su ostavljale trag na snijegu i vedar osmijeh na licima najmlađih ali i svih starijih članova “ekspedicije” pa tako i moje malenkosti. Tijekom izleta najviše vremena na sanjkama provela su mlađahna dječica i Ivona koja je na povratku umjesto autom, put od Nevoljaša do Jankovca prevalila na sanjkama – bravo Ivona. 😉

Miša Nicinger

 

8 comments

  • Lareta

    Moja je ekipa doista uživala na snijegu i dobrom društvu, puni smo dojmova i komentara. Iako je Jurek rekao da se smrzao ko g.., kaže, ide i u sljedeću subotu 🙂

  • nninna

    e sad mi je žao

  • klkunass

    miša, jel’ to fotomontaža ili je gospođa stvarno u tim cipelama i bez štapova “skoknula od nevoljaša do lapjaka i natrag”.
    morati ću na budućim planin. školama promjeniti nastavno gradivo !!!pozdrav i čestitke novim šapicama.

  • Nana

    Da li se do tamo može doći s autom… hvala

  • Do Nevoljaša se može autom – sa makadamske ceste Slatinski Drenovac – Velika, na prijevoju kod spomenika, skrenete put istoka (tj. lijevo ako dolazite od smijera Jankovca) ali ne preporučam autom, jer kada je mokro (kiša, snijeg) jako je blatnjavo, mekano, i mogli bi zaglaviti. Savjet: parkirate kod spomenika i prošetate do Nevoljaša (10ak minuta).

    Na Lapjak se ne može autom.

  • davor

    Može li se do Nevoljaša iz Velike kada se krene desno od crkve kraj bazena pa ravno. Inače je tamo rampa koja je u prosincu bila spuštena.

  • Pozdrav Davore. Ako mislite autom, do Nevoljaša se može iz Velike, kada krenete lijevo od crkve, pa pored kamenoloma, makadamom koji vodi preko na Jankovac. Kada stignete na prijevoj (Anđina koliba) gdje je spomenik, šumskom cestom desno za 5min autom ste na Nevoljašu. Put koji spominjete desno kraj bazena, vodi do podnožja ski staze na Nevoljašu, ali kako ste primjetili, daleko prije postoji rampa koja uglavnom bude zatvorena (čak i ako je otvorena, bolje je konzultirati se s nekim, da je za svaki slučaj ne zaključaju dok ste unutra).

    pozdrav

  • davor

    Da mislili smo autom. Prije nešto više od 10 godina tamo se redovno išlo. Bilo je ljudi iz svih mjesta s druge strane. Prošle godine smo bili dugo nakon što je staza zatvorena i rampa je bila otvorena, bilo je nekoliko auta gore i sanjkali smo se. U prosincu smo išli tim putem kraj bazena, kao i onih godina dok je staza radila, i naravno naišli na spuštenu rampu. Morat ćemo proučiti taj put prema Jankovcu, jedino što se tako dođe na vrh staze ako se ne varam. Dobro je što se može odmah i spustiti, ali tko će nazad hehe. Šteta što ne obnove sve to. Žičara je radila, bio je nekakav kiosk i neki stroj za poravnavanje staze kojeg su redovno koristili.