Život bez krpelja

03.03.2019.

Nema Miše. Nema tko odradit tu… najsloženiju zadaću… napisat nešto. On to nekako… k’o od šale. A ja bih rađe još jednom odvalio ovo hodanje nego o njemu pisao. Skoro sam i uspio ovu tešku zadaću nekako prebaciti na novopečenu planinarku Gordanu… al’… ništa od toga. Nisam ja Miša. 🙂

Pa… slobodno zanemarite naredni tekst – samo pogledajte fotografije.

Uglavnom, počelo je proljeće. Lijepo je u šumi. Potoci vode nabujali. Sve onak’… samo što nije krenulo punom snagom. Osjeća se taj nemir u zraku…

Uspon zapadnim grebenom do vrha Papuka… uživanje na livadama Papuka… na Zen klupici… na suncu.

Nas devetnaest iz raznih gradova. Gordani iz Slatine – prvo planinarenje. Kako je i red.. dobila drvenu šapicu za ruksak.

Ukupno nešto više preko 18 km. Dobivanje nadmorske visine 880 metara. Teška ruta po planinarskim kriterijima. A… nije baš tako izgledalo. Puno smijeha… zezanja.

I jedna potražna akcija. Zagubili nam se psi. Onak… odjednom nema Mrvice i Nele. Otišle za tragovima divljih životinja. Srećom… nakon nekog vremena… pojave se.

I to je to.

Aha. Nisam objasnio naslov “Život bez krpelja”. Knjiga Vedrane Rudan. Kad je puno žena na okupu (14 naprema 5) različite su teme razgovora… a jedna je bila i ta knjiga.

Onako, samo slušaš iz prikrajka. Sa strahom. 😊

Ivan Lončarić

Pogled iz drugog kuta

Danas je zimski uspon na najviši vrh Papuka bio pravo adrenalinsko uzbuđenje. Trebalo je skupiti svaki atom snage da se ostvari cilj, ali u izvrsnom društvu snaga dođe za tren. Pogled sa Zen klupice je danas bio neprocjenjiv. 18 kilometara strmog Papuka je danas pod našim nogama. Ishodali smo kružnu rutu, dio po SPP-u prema Kneževim vodama, a povratak je uslijedio preko najljepšeg dijela zimzelenog Papuka – Šimatičke kose. Još jedan dan za pretince sjećanja.

Valentina Bušić