Vraćam se, Kalniče, tebi!

20151024_valentin_zagar_mala

 24. i 25.10.2015.

Planina Kalnik me opet pozvala da ju posjetim. Ovdje sam bio prošle godine u listopadu. Ponovo sam došao prije mjesec dana. I sad već treći put unazad godinu dana. Ima nešto specijalno u ovoj planini (čitaj: skriveni geocache)

Subota 24.10.

Htio sam još jučer u petak ići na Kalnik, ali nepredviđene poteškoće su me natjerale da idem na put tek danas ujutro. Ustajanje u 5:15 sati, brzinska kavica i oko 6:00 krećem na put.

Prolazim Valpovo, Donji Miholjac, ali zatim me radovi na cesti, dalje od Miholjca, skreću prema putu od Našica do Slatine. Slijede poznati gradovi Virovitica, Đurđevac, Koprivnica te kod Križevaca skrećem prema Kalniku. Vrijeme je sunčano i suho pa je vožnja prava uživancija. Prema planinarskom domu opet ide cesta uz nagib od 18 stupnjeva (nije se ništa ispravilo od zadnji put).

Dolazim do doma u 10 sati. Znači, put je trajao 4 sata, nije loše. Ovdje se sastajem sa dvojicom planinara i geocachera koji dolaze za manje od sat vremena. To su poznati kalnički planinari Stjepan Jembrek zvani Štef Kalnički i Zlatko Mustić zvani Zlatko. Nakon kavice idemo obići neke vrhove na Kalničkoj gredi. Za one koji ne znaju, Kalničko gorje se proteže oko 40-tak kilometara od istoka do zapada i širine je oko 10 kilometara. Kalnička greda se proteže istočno od starog grada Kalnika i dužine je oko 4.5 km. To je naš današnji cilj. Put počinjemo od planinarskog doma, idemo ispod ruševina utvrde Kalnik i odmah zatim idemo prema sjeveru da bi kasnije počeli uspon na gredu sa sjeverne strane. Uspon nije težak i može ga proći i planinar početnik, barem do vrha Vuklec. Planinarski štapovi nisu potrebni, a kasnije bi samo smetali. Dolazimo do visoravni blizu vrha Vuklec. Zatim idemo na vrh Vuklec (572 m/nv) sa kojeg nema pogleda, ali to nadoknađujemo na Zapadnom vidikovcu odakle imamo pogled prema vrhu Vranilec, 7 zubi, planinarskom domu i Prigorju. Vraćamo se istočno po gredi i obilazimo stazu koja vodi do raznih vidikovaca. Prvo smo došli do vidikovca Obelisk za koji je potrebno upotrebljavati i ruke i noge. Zatim idemo do vidikovca Kraj Obeliska pa na Srednji vidikovac. Na Sjevernom vidikovcu pravimo pauzu za ručak. Izabrali smo lijepo mjesto za odmor jer se pogled širi prema sjeveru na prostrane šume. Nastavljamo šetnju i dolazimo do vrha Podrevec (544 m/nv). Sa vrha se pruža pogled prema južnoj strani pa se vidi cijelo Prigorje. Tome pripomaže i prekrasno vrijeme. Malo dalje je i vrh Mali Podrevec. A vrhunac našeg pohoda je dolazak na vrh Škrinja (504 m/nv), najistočniji vrh na Kalničkoj gredi. Iako najniži od vrhova, sa njega je pogled najljepši jer se vidik pruža prema jugu, istoku i sjeveru te donekle prema zapadu. Vrh je obilježen improviziranom zastavom koja se lagano vijori na vjetru.

Nakon toga slijedi spuštanje po strmom grebenu još malo prema istoku, a zatim sjevernom stranom idemo natrag do planinarskog doma koji je udaljen 4.5 km. Malo pratimo markacjie, ponekad se gubimo, čak i potrčimo da dokažemo sami sebi da još imamo snage. Do doma stižemo za više od sat vremena. A tamo zatičemo drage prijatelje iz Zagreba, obitelj Sovec, koji su došli na odmor na Kalnik, pa se skupa družimo uz ugodnu večeru.

Slijedi spavanjac jer treba skupiti snagu za sutra.

Nedjelja 25.10.

Mijenja se vrijeme pa se mogu fino naspavati. Budim se ranom zorom, provirujem preko balkona i gledam prema jugu. Sunce još nije izašlo, a okolna sela su utonula u maglu. Dolazi spremačica i spravlja mi ukusnu kavicu. Sunce izašlo, sela u magli, a ja na suncu pijem kavicu. Pa što još čovjek može poželjeti više.

U 9 sati dolaze Štef i Zlatko i pravimo plan za današnji izlet. Kako ja volim posjećivati stare utvrde, tako se odlučujemo za posjet Čanjevu i Paki. Vožnjom kroz zavojitu cestu dolazimo do sela Čanjevo. Ostavljamo aute i za 300 metara stižemo pješice do ostataka istoimene utvrde. Čanjevo (320 m/nv) je utvrda koja je vjerojatno sagrađena u 15-tom stoljeću da bi kasnije stradala u turskim osvajanjima. Napuštena je u 18-tom stoljeću i bila zaboravljena. Radovi na kamenolomu su otkrili da ovdje postoji utvrda pa su počela arheološka istraživanja. Sada je djelomično restaurirana, a arheološki radovi traju i dalje. Ovdje smo napravili malu pauzu i prezalogajili ukusan doručak.

Nastavljamo vožnju do Kipišća, ostavljamo aute i idemo prema utvrdi Paka. Prateći stazu 7, običnom planinaru treba nešto više od pola sata do utvrde, ali nama treba preko sat vremena jer smo mi ipak geocacheri. Staza ide kroz šumu i gustiš i preporučljivo je imati duge hlače zbog dosta trnja. Trebalo bi da ovuda prođe horda vojnika da se dobro utaba staza. Stari grad Paka (310 m/nv) se nalazi na zapadnom dijelu Kalnika i istočno od mjesta Paka. Utvrda je iz 13-tog stoljeća te je ovdje bila smještena vojna postrojba koja je patrolirala ovim krajem. U 15-tom stoljeću je stradala u požaru i otada je prepuštena zubu vremena. Istražne radove i konzervaciju na utvrdi je proveo Muzej grada Varaždina. Sa ovog mjesta nema vidika, ali svejedno je vrijedno obići lokaciju, pogotovo za ljubitelje povijesti. I ovdje pravimo pauzu za gablec, a nakon toga slijedi povratak do auta do kojeg stižemo brže jer se nismo zaustavljali.

Autom obilazimo još neke lokacije pa tako posjećujemo dvorac Erdody-Rubido u Gornjoj Rijeci, crkvu Svetog Petra apostola u Svetom Petru Orehovcu te jednu vikendicu, a druženje završavamo u jednom kafiću u Križevcima.

Vožnja natrag do Osijeka potrajala je skoro 4 sata.

Još jedan lijepi vikend je prošao, još jedno zanimljivo putovanje u Kalnik, vrijeme prekasno za listopad, a mogu reći da su mi ostale još neke želje za posjetiti na ovom području. Zato mislim da mogu s pravom reći:

Vraćam se, Kalniče, tebi!

Valentin Žagar