Viteške borbe
08.09.2013.
I prije su Šapice imale neobične planinarske pohode, u kojima se glavnina hodača povećavala i smanjivala, ali ne poput ovog današnjeg. Naime, zbog održavanja viteških igara na Jankovcu Slatinsko/Osiječka planinarska družba se okupila Slatinskom Drenovcu odakle smo krenuli grebenom Sokoline via Jankovac do vrha Ivačka glava (912m/nv). Ovo “via” je ključno s obzirom da smo na pola uspona na nekih 550m/nv napustili greben Sokoline kako bi se spustili do Jankovca (475m/nv), a zatim se poslije pauze od pola sata ponovno penjali do križanja kako bi nastavili put Ivačke glave. 🙂
U tih pola sata pauze smo izgubili cijelu obitelj Lonačarić (Ivan, Jasna, a prije toga Vlasta i Dino), a zatim i Slavena, Enu i Teu, tako da pohod završilo samo nas četvero: Vesna, Jasna, Ivona i moja malenkost. Sve skupa bilo je to 7 i pol sati hoda što uistinu nije malo. Vrijeme koje smo utrošili na odmaranje kod vitezova i na vrhu Ivačka glava nismo zaračunali pod “hodanje”. Tek da se zna.
Na vrhu smo imali srdačne susrete sa planinarima iz Slatine: Nikolina, Mario, Dejan i Gogo. Zahvaljujući fotkama i video zapisu možete vidjeti kakva je to zgodna i skladna ekipa (skoro kao mi). 😉 Oni su od Anđine kolibe skoknuli do Velike, a zatim se vratili preko Ivačke glave i starog šumarksog puta do spomenika. Tijekom pohoda smo susreli još jednog planinara i to je bilo sve od ljudi, a niti zvijeri nismo susretali. Valjda su ih vitezovi i pucnjava otjerali daleko i visoko dok se situacija u PP Papuk ne vrati u normalu.
Na pohodu je briljirala naša Vesna koje se ovim paklenim usponom i spustom dokazala kao super turbo de luxe planinarka kakve nema na daleko. Još da nam Vesna svlada uspon sa Vučjaka Kamenskog na vrh Papuk u zimskim uvjetima i biti će spremna za Velebit, pa Julijske Alpe, a zatim tko zna, Ande, K2, itd. 🙂
Imali smo vrijeme kao iz bajke, dovoljno vode i hrane, iako smo zbog dijeljenja ekipe na one koji ostaju na Jankovcu i onih koji forsiraju planinu do samoga vrha, ostali bez dijela voća i slatkiša – nekako smo preživjeli do Drenovca gdje smo se pogostili sa orasima, breskvama i šljivama.
Na Jankovcu je bilo veselo, ali niti Šapicama na Sokolini nije bilo loše. 😉 Svi znamo da uz hodanje idu priče i pričice, prisjećanja i planiranja, a katkada je tu prisutna i mala doza olajavanja i opanjkavanja. Što se čudite!? Nitko nije imun na takve stvari, pa ni vrli planinari. 🙂
Prava je šteta što ovaj pohod nismo odradili u cijelosti, od početka do kraja, jer su mnogi sudionici imali poteškoće sa prijevozom i inim obvezama, no što je tu je.
Vidimo se uskoro na pohodu od Zvečeva do Orahovice koji uključuje noćenje u nekoj od planinarskih kuća ili u šatorima ovisno o vremenskim prilikama.
Hvala svima na ugodno provedenim zajedničkim trenucima i vitezovima jer su nam dozvolili prolaz bez naplate drumarine, mostarine i planinarine. 😉
Miša Nicinger
