Vatreno krštenje
15.05.2016.
Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂
O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉
Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli smo vam – niste nas slušali” mi smo ipak hrabro zakoračili u potpuno poznate dijelove Krndije i umalo izgubili bitku sa zimom, kišom i opeklinama trećeg stupnja od brrr, brrr, brrr ladne i ledene ladnoće…
Srećom imamo u ekipi Ivana the Sposobnog koji nam je upalio vatricu (otud “Vatreno krštenje”) i zagrijao naše smrznute organe i tako spasio stvar.
Ali to nije sve! To nikako nije sve…
Kad smo se rastopili od vrućine, i malo prezalogajili, Ivan je izvadio termosicu i vruću kavicu sa medom. Eeee, tog veselja dragi moji. Ma to se ne može prepričati. To morate probati!
Jednosavno ste trebali doći, zamalo krepati od zime, kiše, vjetra, blata i opake studeni na toj našoj miloj i pitomoj Krndiji. Tek tada biste shvatili što znači vatrica i kavica. 🙂
Kad bolje razmislim meni je vas žao. Niste imali čast upoznati stravu i užas kakav se jednom dogodi na planinarenju. Sjedili ste u toplini doma, papali kolačiće i grijali prstiće i nosiće, dok smo mi gore visoko iznad oblaka umirali i molili se bogu: kiše, vode, vjetrova i šuma da nas poštedi i sretno vrati u dolinu.
Vrijeme je da vam predstavim članove ekspedicije: Ivan, Jasna, Dražen, Marija (alias Mara) i moja veličanstvena malenkost okupila se danas na odmaralištu ORAH u Duzluki, iznad Orahovice, kako bi vlastitim nogama pokorili i podčinili Krndiju.
Startali smo na malo kišice, u pratnji ptičica, na nekih +14°C, a završili na vjetru i kišurini s približno +5°C (pretpostavljam jer su nam prsti na rukama bili opako smrznuti). Živa u termometru je tek u ciljnoj ravni počela poskakivati kako bi dosegnula maksimalnih +8°C.
Prevalili smo 14 km po gadnom vremenu ali u nadasve dobrom društvu i vedrom raspoloženju. Mara je kao i uvijek briljirala s šalama & doskočicama, a mi smo na momente bukvalno krepavali od smijeha. 😉
Što se tiče zime, znate onaj stih: “Zima, zima pa neka je, ak’ je zima nije Lav, ne boji se tko je zdrav!”
Slijedeći tjedan se očekujemo pakleno lijepo vrijeme, a to znači povratak prekobrojnih Šapica. Vidimo se…
Miša Nicinger
