Uzavreli 1. srpanj
Nije zakuhala samo mladenačka krv, isto se dogodilo sa morem, rijekama i jezerima. Baš svugdje su ljudi i zvijeri tražili rashlađenje kako bi se bar malo spustila tjelesna temperatura, a samo su šume i gore našeg kraja mogle izaći na kraj sa opakim sjajem Sunca i osigurati nam ugodnih 28 stupnjeva Celzija.
Šapice (ona i ja, a tko bi drugi) su kao i uvijek iskoristile trenutke odmora, bez obzira na iznimno visoke temperature, za pohod na Papuk. Uživali smo u debeloj hladovini, iako smo planirali brati borovnice na kraju smo se sladili šumskim jagodama i divljim malinama, koji ima u obilju… 🙂
Od Anđine kolibe smo skoknuli do vrha Koprivnatog brda kako bismo zakopali malu ali slatku PVC posudici i log za turbo popularnu pustolovnu igru Geocaching, a potom smo odjezdili do vidikovca na Mališćaku gdje smo pronašli skriveno blago koje su postavili naši prijatelji iz Mađarske.
U planinarskom skloništu na Mališćaku smo odspavali dobrih pola sata (ja na klupi, Iv na mahovini iza kuće) a potom smo laganim korakom skoknuli do Orahovih voda gdje je voda na otprilike +8°C i malčice se osvježili prije uspona na Ivačku glavu. S Ivačke glavice smo se sjurili starim šumarskim putem koga su vrli devastatori što sebe nazivaju šumari pretvorili u nešto neprepoznatljivo ali još uvijek upotrebljivo za hodanje… Čak su i poznate drvene supiće (markacije) iz doba Franje Ferninada polomili. 🙁
Da skratim ovu baladu… Mi smo bili, niti četiri litre vode nismo popili, slatke plodove smo klopali i zadovoljni se vratili u civilizaciju gdje nas je dočekalo paklenih 38°C!
Ako još uvijek niste zbrojili dva i dva – reći ću da još uvijek ima nade za sve nas ako svaki čovjek na Zemlji posadi 10 stabala, a vrli šumari smanje malo perforaciju i počnu voditi brigu ako ne o plućima planeta onda barem Slavonije. Dok se to ne dogodi, ugasite vražje klime i hajte u nedjelju sa nama u planine! 🙂
Miša Nicinger
