U susret Svetom Nikoli
04.12.2011
Iako početkom prosinca na Papuk treba krenuti pod punom planinarskom opremom (zimske gume, lanci, lopata, jakne, šalovi, rukavice, kape, gamaše, šibice, sjekira i slične sitnice) ovoga puta nosimo samo lagane majice i prsluke za rezervru. O da! Globalno zatopljenje uzima danak. 🙁 Nema snijega, nema na daleko poznatog jankovačkog slapa, točnije nema niti jedne kapi! Skakavac je odavno presušio i poput Dunava i Save očekuje kišu i snijeg.
Sve to nije spriječilo našu peteročlanu ekipu (Jasna, Ivona, Mario, Ivan, Miša) na pohod uzduž i poprijeko naše omiljene planine. Što se odaziva planinara tiče možemo reći samo jedno – tresla se brda rodio se miš.
65% sudionika prije okupljanja ispunilo je svoju građansku dužnost i zaokružilo brojeve od kojih će nas naredne četiri godine boljeti glava, peći savjest, grickati grizodušje i mučiti probava, ali će zato usrećiti zastupnike i njihove obitelji (bit će ića i pića), a nama ostalima kako bude… Tijekom pohoda o izborima uopće ne razgovaramo jer poštujemo predizbornu šutnju – kako bi dvoje od pet sudionika mogu slobodno i demokratski glasovati po povratku u civilizaciju. Tako je i bilo… Upravio je tih dvoje prevagnulo i napravilo veliki obrat i raspodjelu mandata. 😉
Krenuli smo sa Jankovca praćeni kišnim kapima, tako da smo jedno vrijeme hodali pod zaštitom kabanica, ali ne zadugo. Sve u svemu bilo je lijepo i ugodno, i tek su nas povremeni udari sjevernog ledenog vjetra podsjećali na zimu koja je pred nama. Bili smo na Trišnjici, Tisovcu, Jezercu, Nevoljašu, Majerovim livadama i vratili se “slalom stazom” – sve to za 5 sati hoda. Nije nešto, al’ nije da nije. 🙂
Pohod je većim dijelom vodio markiranim i novomarkiranim planinskim stazama koje su dobile neke nove i čudne oznake na stablima. Zaključili smo da će na tim okomitim crtama koje su nekad, crvene, nekad bijele, a ima i narančastih naknadno biti ispisana slova i brojke to jest putokazi, vremena i svašta nešto. No to je samo pretpostavka! Marka je lijepa i prekobrojna, stoga možemo samo čestitati markacionistima.
Koliko je vrijeme na pohodu lijepo svjedoči visoka temperatura – 15°C, daždevnjaci, poneki cvijet, pupovi na granama, mlado lišće na borovnici, svrkut ptičica, šum suhog i šuštavog lišća pod nogama, vicevi koje nam je Mario ispričao i često skretanje sa staze! Da, da, mnoge su Šapice postale odvažne pa u našim pohodima ima sve više ISPO elemenata, pa sve manje pratimo staze. Nevjerojatno ali istinito. 😉
Ovoga puta nismo snimali video, kao niti prošli pohod u kojem su sudjelovali: Romeo, Dejan, Mario i Miša, iako je bilo puno lijepih trenutaka za pamćenje i momenata koje je vrijedilo snimiti i podijeliti sa vama. No moraju se nekad i kamermani odnosno montažeri odmoriti… Ali je zato naša šapica Ivona poslije dugo vremena ponijela svoju ubojitu makinu i snimala gomilu fotografija.
Za kraj pohoda uspjeli smo pronaći darove od Svetog Nikole (hvala ti Sv. Nikola) u kojima smo se sladili uz čaj u planinarskom domu Jankovac. Tada su banuli Gašo i Željko pa smo malo ćakulali i zatim krenuli domu svome.
Fotke sa ovog pohoda kao i uvijek možete pogledati u našoj fotogaleriji. Do novog susreta sa vama doviđenja i pišite nam…
Miša Nicinger