U potrazi za Velikom Radetinom
U odsustvu mame i tate Šapica, djeca Šapice, Marko, Vanja i Jasenka su se odlučili na malo vrludanja po Papuku. Kako smo ipak malo zatulumarili u subotu navečer, ujutro nismo bili spremni za ISPO te smo krenuli oko 9 sati put Jankovca.
Idemo mi stazama gdje još nismo bili, Jankovac – Velika Radetina, stazom Rust, misleći da ćemo doći do slapa Velika Radetina. Postoji li uopće slap Velika Radetina ili je to samo potok?
Krenuli smo stazom iznad doma na Jankovcu. Odmah u startu bila je potrebna snaga za razgrtanje snijega, pa su dečki preuzeli ulogu ralica i napravili siguran put, a moje je bilo da ih držim na oku, GSS u našoj maloj ekipi :-).
Markacije i karta PP Papuk su nas dobro služile i osjećali smo se sigurno cijelim putem. Uživali smo u suncu i snijegu, gledali te prekrasne moćne bukve, a u jednom trenutku jednu sam čak zagrlila i poljubila 🙂
Uglavnom, hodali smo mi jedno 2 sata po visokom snijegu (bijaše to pravi trening za mišiće), i odjednom čusmo huk vode, veselje na našim licima, ubrzao se hod, noge poletjele po grebenu, spustili smo se niz padinu do potoka, nastojeći naći neku vodenu kaskadu, no nije nam baš pošlo za rukom. Došavši do potoka, prešli smo na cestu i tu više nismo našli markacije, pa smo vrlo brzo odlučili da ne vrijedi riskirati po tim uvjetima. Nismo našli slap, ali smo našli sunčani kvadrat na proširenju ceste, utabali snijeg i bacili se na klopu. Od sinoćnjeg tuluma ostalo nam je malo komiške pogače, vegi popečaka, slanine, luka – prava gozba!
Vratili smo se istim putem, po svojim tragovima, zbog zahtjevnog terena sa snijegom mjestimično i iznad 30 cm koji smo ujedno i iskoristili za grafit ŠAPICE na jednom djelu pa dok se ne otopi 🙂
Vaša Šapica Jasenka Plantak
[ad#vijesti]