Šlag na kraju
29.12.2013.
Oko današnjeg pohoda vodile su se žestoke rasprave, dogovaranja i uštimavanja, kao da se spremao u najmanju ruku pohod na Mars, a ne na naše obližnje brdo – Papuk.
Zaključak realiziranog dogovora – prečice, osim što su zanimljive, uvijek su teže i duže. 🙂
Ali krenimo redom… Na zbornom mjestu okupilo nas se 13 + pas: Ena, Slaven, Jasna, Tea, Vesna, Romeo, Vlado, Kristina, Marijan, Nad, Igor, Miša i Ivona + Walter. Laganim korakom krenuli smo uz “žene 10 min” prema Jezercu, a kad tamo – hajka! Upali smo u sred lova i morali čekati 40-ak minuta da se svi lovci, na sreću po životinje, praznih ruku, spuste sa Nevoljaša. Za tren smo prešli skijašku stazu, zastali minut-dva kod skloništa, upisali se u knjigu na vidikovcu, bacili pogled na maglovitu Zladnu dolinu i pohitali prema Lapjaku i Tauberovim gdje nas je čekala južnjačka ekipa – šaponje Cigo i Miroslav, koji je ovaj put doveo pojačanje u obliku Marka i Ivane. Ivanu smo već viđali, a nadamo se da će i Marko “zalutati” još ponekad na Papuk.
Kako bi realizirali Romeovu želju da spoji Lapjak i Mališćak, uz maksimalno kraćenje i nepotrebno spuštanje u Veliku, poslušali smo prijedloge sa najave te Cigin savjet i vodstvo – strmoglavo smo se spustili ISPO “stazom” preko puta Šulerove, izbili na famozna tri mosta i krenuli nadoknaditi izgubljenu visinu. Opaki uspon u kojem smo nadoknadili nekih 200 m izgubljene visine, izbacio je svo zlo iz nas, kako je izjavio naš Mesec. Napokon smo prošli i pored izvora podno Mališćaka. Ovaj nekad nepresušan izvor danas je tek kamenom ozidan komadić suhe zemlje.
Na Mališćaku smo uništili sendviče, nešto malo kolača, poveću dozu čokolada, napravili jedan foto-grupnjak, pozdravili se sa južnjacima, i krenuli put naših auta, uvećani za jedan – Cigo je odlučio družiti se još s nama te nas otpratiti skroz okolo naokolo. 🙂
Kako nam povratak nebi bio odveć lagan, skoknuli smo i na Ivačku glavu. Malo prije uspona susreli smo stare prijatelje, gospođe Nadu i Mariju iz Požege, sa sinom. Na Ivačkoj smo se trudili uništiti preostale zalihe čokolade, ali nam baš nije išlo za rukom… Šapice su ovih dana naprosto poludile – iz skoro svakog ruksaka iskače po jedna jumbo čokolada. Miroslave, samo da znaš, svi smo se jednoglasno složili – ti si kriv za ovu čoko-maniju! 🙂
Obzirom da se mrak približavao, u želji da ne koristimo vonderice, skratili smo pauziranje na IG te se spustili do grebena Sokoline, gdje nam je Cigo otkrio još jednu tajnu – prečac do Jankovca. Prečac je jako zanimljiva staza i već vidim da će nam biti omiljena, ali samo u jednom smjeru, onom prema dolje naravno. 🙂 Gdje se nalazi? Hodajte s nama i otkrit ćemo vam. 🙂
Do auta smo stigli nakon skoro 8 sati skitanja, taman sa zadnjim tragovima danjeg svjetla… Nadam se da je Cigo, dok ovo pišem, doskitao do svog auta u Velikoj. 🙂
Vidimo se dogodine!
Ivona Lozić
