Šapice u pohodima

03.01.2009.

Nad i IvonaIma nas već preko nekoliko komada (Ivona, Miša, Nad, Bruno), a ovoga puta Nad se pridružio ekipi veličanstvenih i ponosno grabi prema Nevoljašu i Lapjaku. S obzirom da ima 17 godina i koji mjesec preko, štrumfa 100km/h i nervira nas lakoćom koraka i egzibicijama koje usput izvodi. Pogled s NevoljašaStalno ga podsjećam na opasnosti koje vrebaju u planini što u konačnici daje neke rezultate.

Snijega ima poprilično, padavina nema, sve u svemu, dan kao stvoren za izlet u planine. 😉 Zbog tmurnog vremena mislili smo da će izostati pogled sa Nevoljaša, ali nas Sunce počasti svojim izlaskom pa smo imali uistinu fantastičan pogled i mogućnost fotkanja. Usput smo zeznuli Nada i uvalili mu olovku i upisnu knjigu, da ostavi tragove Šapica, te su mu ruke uskoro od silnog pisanja na debelom minusu otkazale poslušnost (svaka se škola plaća, he, he).

Čarobna šumaNa putu do Lapjaka, prati nas izuzetno lijepo i sunčano vrijeme, te nam se na svakom koraku ukazivala neviđena ljepota krajolika; inje na granama, svjetlucanje snijega poput bisera i dragog kamenja uz i dakako azurno plavetnilo neba, čak nas je i Mjesec udostojio svojom pojavom – sve u svemu prava, pravcata zimska idila…

Gledajući fotografije koje smo Ivona i ja snimili 03.03.2009. (po njima pišem retroaktivno ove tekstove) zaključujem da se riječima ne može opisati prekrasni krajolik i gostoprimstvo kojim nas je Papuk tog dana ugostio. Ako jedna fotografija vrijedi tisuću riječi, zamislite kako je teško opisati izlet koji vrijedi tisuću fotografija.

Miša Nicinger