Sa Šapicama u život
09.09.2012.
Dragi naši zaljubljenici u planine Slavonije, srdačan pozdrav ma gdje bili i što činili. Naš je povratnički pohod potrajao 7 sati i 30 minuta tijekom koga smo uspješno “osvojili” par važnih i nevažnih vrhova na Papuku, što i vama želimo.
Nadamo se da ste nam vazda sretni, veseli i zdravi, te da ćete osim čitanja ovoga teksta uskoro navući kakve bakandže na noge, kako bismo zajedno i bez oklijevanja krenuli na pohode uzduž i poprijeko naše omiljene planine.
Šapice Ivona & Miša, zadnjih dva mjeseca, iz objektivnih i subjektivnih razloga nisu tabanale lokalnim gorjem, stoga nismo mogli uživali u društvu naših prekobrojnih brdskih prijatelja, poput Romea (kome osim Julije nedostaje i jedan vod izviđača) i Dejana (koji priželjkuje na stotine geocaching točaka) u čijem smo društvu danas uživali i skupa pokorili znane i neznane dijelove Papuka.
O da… sve češće, u maniri ISPO-vaca, naši samozatajni vodiči (npr.: Ivona, Romeo, Mario) vode svoje matično stado prečicama i stranputicama što je dobar pokazatelj kako se nagomilano iskustvo i znanje s lakoćom pretvara u liderstvo. Eh, kad bi barem ovi naši političari prvo imali i znali, prije no što se odvaže na uzimanje riječi i odlučivanje o sudbini puka, ali to je već neka druga, pomalo tužna i vrlo sramotna priča.
Na današnjem smo pohodu susreli brojne slavonske planinare, poglavito iz Zlatne doline, i neka potpuno nova lica iz glavnog grada Slavonije koja ćemo po svemu sudeći imati prigodu često vidjeti na stazama i puteljcima što nam život znače.
Novipridošlicama poručujemo: “Dobro došli u redove naše i dabogda vam prešlo u naviku!”
Na kraju bacimo pogled na amaterske snimke i uživajmo skupa u ljepoti koja nas okružuje, uzbuđuje, koja ne košta takoreći baš ništa, svima je dostupna, koja ne uzima – već daje i traje…
Miša Nicinger
