Putešestvije Slavonskim Planinarskim Putem
25.04.2009.
Šapice su i ove subote bile u pohodima, dakako u standardnoj postavi: Ivona i Miša. Odluka je pala da se ide na Petrov vrh (701m) kako bismo kompletirali jedan dio Slavonskog Planinarskog Puta na kome do sada bili nismo. Krenuli smo od Duzluka (Orahovačko jezero) novouređenom i ušminkanom poučnom stazom do Ružica grada i nastavili do vrha Kapavac. Od odašiljača nas je put odveo na Petrov vrh pa do manastira Svetog Nikole i nazad u Duzluk.
Prvo smo se opskrbili gablecom u Orahovici jer tamo imaju najbolja peciva na svijetu, a zatim uputili na jezero koje se polako puni vodom i sve brojnijim izletnicima. Krećemo na 
uspon poučnom stazom koja obiluje informativnim panoima kojih ima tako mnogo i tako su dobro osmišljeni i informativni da se svaki zapuhani izletnik od 100kg žive vage, može laganini i na miru odmoriti, to jest nekako uspentrati do Ružica grada. 😉 Baš kad ti je duša u nosu – evo ga info pano, pa malo dođeš k sebi i tako 10-tak puta… Šalu na stranu, svaka čast na projektu i realizaciji. Palac gore. Mi smo to prošli za koji minut i krenuli na Kapavac. Krasna staza i lijepe markacije i ovdje trpe od bujne vegetacije tako da je uočavanje istih malo otežano. Srećom, put je još uvijek prohodan i dobro vidljiv, a nama poznat od prije… Na Kapavac stižemo vrlo brzo i lako, upisujemo se u knjigu i razgovaramo sa ljubaznim domaćinom – gosn. Branko – 9A2LG iz Đakova, a zatim krećemo na Petrov vrh. Nažalost, od odašiljača nema direktnog puta na PV, pa se malo spuštamo istim putem i odvajamo prateći markacije.
Staza je manje više vrlo lijepa i kvalitetna, ocjena 4 i 5, a markacije i intuitivno postavljanje istih varira od 1-5, prosječno 2+. Zašto!? Zato jer ih nema, jer su križanja katastrofalno riješena, jer smo više puta išli nasumično i pogrešnim putem, nekoliko puta smo se vraćali i išli kao muhe bez glave. Sve u svemu, bilo smo prilično izgubljeni i da nismo nosili karte vjerojatno bismo zalutali. To jest ne bi jer Ivona ima nešto soli u glavi (čitaj kompas i GPS) ali zato bih se ja definitivno izgubio i tko zna kada bih se ponovno pronašao… 😉 Dijelovi staze se uopće ne koriste (zarasli su i neprohodni), na pojedinim mjestima markacije su dvosmislne jer ima starih i novih ruta. Skoro nigdje nisu napisane satnice i minutaža. Samo na Petrovom vrhu stoji kontroverzna ploča na kojoj piše 1h i 15′ do mjesta koje se naziva “Dobra voda”. SPP oznake “1” i “S” pojavljuju se povremeno, a nove markacije su više rijetkost nego pravilo. No dobro, što je tu je. Nismo ni mi bolji! Jedva da smo počeli markirati našu prvu stazu, a već smo se umorili. 🙁
Na pohodu nailazimo na puno biljaka, potoka i nekoliko izvora pitke vode. Dva potpuno uređena i opremljena od strane pravoslavne crkve i nekoliko manje pitkih i lijepih uz put, ali upotrebljivih. Manastir Sveti Nikola se uređuje i dobiva nov ruho tako da će biti još ljepši i uređeniji. Žao mi je što nije bilo nikoga da nam pokaže crkvicu i unutrašnjost ali nije daleko pa će Ivona imati prigodu zaviriti malo unutra. Tu smo popunili zalihe vode i krenuli prema Duzluku. Opet imamo muke sa markacijama ali na svu sreću taj dio gorja je blizu civilizacije i može se ići vezanih očiju…
Vrijeme prekrasno, komarci još nisu odveć pametni (mladi i neiskusni) a obada nema… Pohod je trajao 5h i15′ čistoga hoda, pauze nismo računali… Snimili smo puno fotki, nas samih, pa brda i doline, gušteri, konji, patke, bube i bubice, povijesna zdanja, markacije, putokazi… Sve je bilo lijepo i krasno osim što na kraju pohoda nismo nabrali niti malo Srijemuža, poznatog kao Medvjeđi luk, jer ga na povratku uopće nije bilo, a kada smo krenuli od Ružica grada, sve se zelenilo i bijelilo od njegovih listova i cvjetova. Biljka je iznimno ukusna i ljekovita pa je prava prilika za njezinu konzumaciju u svježem obliku ili sušenje za kasniju upotrebu.
Miša Nicinger
