Podunavski pješački put

26.04.2009.

AljmasIvona i ja ustajemo ranom zorom, oko 06:20h i obavljamo brzinske pripreme. U ruksacima se nalazi sve što je potrebno plus; sendviči, fotografska tehnika, notebook, mobilni internet, a ovoga puta nosimo i gamaše ako budemo hodali po blatu pokraj Dunava. Ubrzo nam se pridružuje Sanja, a zatim idemo po Laretu i malenog Matiju. Punimo rezervoar do vrha i štumfamo preko Donjeg Miholjca prema Osijeku i Erdutu. Policija je zauzela sve strateške pozicije pokraj ceste i ne dozvoljava nam da vozimo onako kako bismo htjeli… 😉

S obzirom da u Erdutu i Aljmašu nismo nikada bili, zahvaljujući planinarskim aktivnostima i pozivu ljubaznih domaćina iz HPD Zanatlija  Osijek, iskoristili smo druženje i po prvi put pohodili ta dva mjesta. Aljmaš je lijepo naselje sa vrlo neobičnom i futurističkom crkvom sagrađenom od stakla, drveta i željeza. Mjesto je smješteno pokraj i iznad moćne Europske rijeke – Dunav, na koji puca prekrasan pogled. Prije pješačenja  ukrcali smo se na splav pričvršćen za brod i zaplovili Dunavom. U 50 minuta iznimno mirne, tihe i ugodne plovidbe stigli smo od Aljmaša do ušća Drave u Dunav i vratili se nazad odakle smo krenuli na 3 i pol satni pješački pohod prema Erdutu.

PoznaniciSreli smo mnoge poznate i nepoznate planinare iz svih krajeva lijepe naše kao i one iz susjednih nam država. Prije ukrcaja na splav morali smo pričekati iskrcaj prethodne grupe uslijed čega je nastupila opća pomutnja, svi smo se pozdravljali, razgovarali, prepoznavali, upoznavali. Najviše muka zadala nam je Mandica iz Orašja (nismo se mogli sjetiti imena), a najljepši smiješak poklonila nam je Suzana pripadnica “Gojzerica – Lutalica”. Bilo je tu planinara sa svih strana, neke smo sreli na prethodnim pohodima, a neke slučajno i u prolazu na pohode npr. Branko Tivanovac koga smo sreli kod planinarske kuće Šaševo prije nekoliko tjedana… Na brodu sam uživao u razgovoru sa 9A2XF – Drago Mikel. Za planinarenje i pohod bio je najspremniji Antun Koren – Tuna iz Kutjeva sa kojim smo pohodili cijelu stazu, dok su drugi sjedili ili se vozili autobusima. Za druženje, priču i  razmjenu iskustava bio je najzainteresiraniji ljubazni gospodin iz Orašja Đuro Živković – Tesla sa kojim smo proveli najviše vremena poslije ručka.

TopolaPosjetili smo manastir Vodice a zatim kao od šale prepješačili stazu od početka do kraja, bez zastoja i teškoća 🙂 iako smo odabrali dulji put – 3h hoda preko vinogorja. Najljepši dio staza i pravi užitak bio je na dijelu šume sa visokim stablima topole kojima lišće šušti na vjetru i stvara izvanredan audio-vizalni ugođaj. Pješačka staza je djelomično lijepa i uglavnom vrlo dosadna, sa slabim markacijama ali bi zato dobro poslužila biciklistima!

Do Erduta stižemo preko vinograda i plodnih polja prekrivenih pšenicom, a zatim prolazimo pokraj visokog antenskog stupa koji dominira vinogorjem svojom pozicijom. Odmah se raspitujem kod lokalnog vinogradara i saznajem, da je upravo na tom mjestu u domovinskom ratu, srpska paravojska imala svoj centar za vezu, koji su oformili s uređajima otetih meni osobno i ali i od mnogih drugih Vojvođanskih Radio amatera. Taj će rešetkasti antenski stup, početkom svibnja skupina HrvatskihErdutska kula Radio amatera iskoristiti za postavljanje antena kako bi se natjecali u “9A VHF/UHF/SHF contest-u” koji e održava 02. i 03.05.2009.g. Dečki želim Vam puno uspjeha i što više DX-ova, tko zna možda Vam se jednom pridružim, upravo sa te lokacije… 😉

Nastavljamo prema Erdutu, i ubrzo spoznajemo da se radi o prekrasnom podunavskom mjestu, sa povijesnim i prirodnim ljepotama. Prvo ručamo grah sa mesom, s guštom uništavamo bocu hladne mineralne vode, a zatim obilazimo Erdutsku kulu, dvorac Adamovich-Cseh i Erdutsku vinariju. Na vratima jedne zgrade u centru još uvijek na ćirilici piše “Vojvođanska banka”. Fotkamo i ljudikamo sa drugim učesnicima, a zatim organizatori autobusom prijevoze “vozače” do Aljmaša po automobile, s kojima odlazime nazad u Erdut po suputnike. Šapice umorene kreću put Osijeka i Slatine. Odlazak, pohod, druženje i povratak – odradili smo za sve skupa 12 sati.

Miša Nicinger

 

5 comments

  • Ljudi moji što ste vi brzi…gle post već osvanuo :)..joj tnx što ste me uočili i pozvali na rukovanje i upoznavanje, ma samo mi žao što nismo bili u mogućnosti da više brbljamo….a na kraju ste vidjeli..kada se jednom dočepam plesnog podija..nema više priče 🙂 Topli pozdrav svima od moje malenkost…kako jučer spomenuh…aparat je kod kuće ostao jer sa baš htjela guštati onako bez obaveza…Uff…a je mi face na slici :D..

  • Običaj nam je da napišemo tekst odmah isti dan, i stavimo izbor fotografija u galeriju.
    Bit će, nadam se, vremena za druženje, na još kojem malo manje masivnijem susretu, a za fotku ne brini, to mora da je zbog objektiva 🙂

  • Lareta

    Nisi mogao voziti kako bi želio?! Onda bi nas vozio 200 km/h! 🙂
    No, dobro je bilo, moram priznati, uživala sam u tim krajevima, Dunav me oduševio (osobito pogled s Erdutske kule). Matija je pun dojmova, kao i ja…(onaj dio s toplolama je doista krasan)

  • Miro Mutter

    pozdrav,hvala

  • wow – now that’s what i call a good article. keep up the work