Po šumama i gorama
19.12.2010.
Slatina 09:00h temperatura -14°C palimo “pilu” i krećemo put Slatinskog Drenovca gdje nas u 10:00h očekuju Šapice iz svih krajeva lijepe naše. Khm, dobro ne baš iz svih krajeva. Usput zastajemo na preko nekoliko lokacija kako bismo fotografirali nevjerojatno raskošne snježne skulpture nastale od bezbrojnih kristala leda okupane sunčevim zrakama.
Isprobavamo kvalitetu novih “gudjerki” namjenjenih zimskim uvjetima na cesti i znate što? Dobre su to gume, opako dobre. Zima zima pa ne ka je – ako je zima nije lav ne boji se tko je zdrav i ima Good Year UltraGrip 6 kao mi ili još bolje 7+ jer za tili čas stižemo na odredište.
Ivan, Jasna i Višnjevca i Vanja iz Slatine već čekaju. Profi vojnik odmah vadi lopatu i baza snijeg kako bi nam napravio mjesto za parkiranje – bravo Ivane! Dok navlačimo opremu Ivona pravi zadnje kalkulacije tipa E=mc2 i odlučuje ostaviti planinarski ruksak, fotić i odlučuje se za “bord” i drugi ruksak u kome se nalazi skijaška oprema. Pokušavamo je odgovoriti i u konačnici ipak pomažemo da sve to stavi na svoja nejaka pleća.
Krećemo opijeni friškim planinskim zrakom makadamskom cestom prema Jankovcu i odmah susrećemo dvoje nabrijanih planinara kako kreću na greben Sokoline prema Ivačkoj glavi. Pozdravljamo ih i želimo sreću, i evociramo uspomene na naš uspon od Drenovca do vrha Papuka u još gorim uvjetima no što su vladali danas (jer je preko debeloga snijega bio debeli ledeni pokrivač). Kako je to izgledalo pročitajte ovdje, a zatim bacite pogled na fotke sa tog epohalnog pohoda.
Kod 4 ili 5-og mosta skrećemo na slabo korištenu stazu za Jankovac gdje Vanja preuzima vodstvo i prti snijeg. Na pojedinim mjestima ima odrona, a debela stabla prekrivena sa 30cm snijega rade dosta problema. Pomažemo se, dodajemo, prihvaćamo sve do slapa Skakavac koji još uvijek nije cijeli zaleđen i izgleda premoćno (preporučamo uz jedan uvjet – morate doći pješice do slapa!).
Na Jankovcu iznenađenje – Betlehem načinjen od drvenih skulptura u naravnoj veličini, jaslice, domaće životinje, sve – kao iz bajke… Donje jezero je skoro zaleđeno, automobila nema, tragova planinara isto tako… Zato su tu Šapice! 🙂 Nastavljamo prema Nevoljašu i poslije skoro 3 sahata hoda ručamo i družimo se sa dobro raspoloženim planinarima iz Velike koji su naložili vatricu, okreću kobasice, miriše slanina, sjeckani luk, a tu je mekani kruh… Ivan dijeli kavicu, čokoladice, salenjake – pravi domaćin.
Ivona se presvlači i sprema za spust skijaškom stazom na kojoj ima 30 do 50cm lepršavog snijega. Spuštamo se puno brže nego na usponu… 🙂 S obzirom da snijeg nije ugažen Ivona ima silne muke u pokušajima brzog i glatkog spuštanja (tako joj i treba kad nije htjela slušati). 😉 Ipak u konačnici uspijeva malo uživati u svom naumu i smiješak na licu je tu… Ako je ona zadovoljna i mi smo.
Blizu Jankovca Ivan isprobava bord u sjedećem položaju u duljini od cca 40 metara. Ide mu! 🙂 Na Jankovcu se razdvajamo: Ivona ide isprobati cestovni spust, a nas četvero nastavljamo planinarskim putem dolje – ujedinjenje planiramo kod četvrtog ili petog mosta.
Uskoro smo dolje poslije blizu 6 sati hoda. Napunili smo pluća zrakom, ugodno se družili i što reći osim da je naša misija u potpunosti uspjela. Vidimo se i ne zaboravite baciti pogleda na prekrasne zimske fotografije…
Miša Nicinger
