Papuk trekk and trail 2022.
26.11.2022.
Prvi puta imao sam priliku naći se na startu ove tradicionalne i vrlo zanimljive utrke. Za mene potpuno novo iskustvo, sasvim nepoznata staza duga 19 km, dvije prilično strme uzbrdice i jedan zahtjevan spust čine ovu utrku znatno težom nego što se u prvi mah čini. Čak mi se negdje na sredini rute činilo da smo na planinarenju umjesto na trčanju. Krenuo sam zajedno sa prijateljem bez ikakvih očekivanja u smislu postizanja nekakvih rezultata. U prvom planu bilo nam je samo doći do cilja bez većih prekida i zaustavljanja i naravno, bez ozljeda. Čak smo se uspjeli putem malo i našaliti na račun vlastite forme.
Vrijeme nas je poslužilo, nije bilo previše hladno, niti je bilo magle, zapravo očekivano za ovo doba godine, pa nam je to nesumnjivo bila olakotna okolnost.
Što se tiče same organizacije, bila je gotovo besprijekorna. Naime, odmah se može primijetiti da se radi o već ranije uhodanoj ekipi sastavljenoj od brojnih volontera koji svi odreda znaju svoj posao. Markacije na stazi su bile odlično postavljene, čak toliko dobro da se ni ja sam nisam izgubio, što mi je redovita praksa na sličnim utrkama. Također, sve ostalo, od srdačnog i susretljivog dočeka trkača, preuzimanja startnih paketa, prijevoza autobusima, fotografiranja na stazi i cilju, okrjepe, brže posluge, pa sve do izvrsnog graha, bilo je na vrlo visokoj razini.
Jedino mi ostaje nejasan smisao postaje za okrjepu na kojoj je bilo dovoljno hrane i pića, međutim kako je i najavljeno nije bilo čaša, pa imam dojam da se piće, za razliku od hrane, baš iz tog razloga nije previše ni konzumiralo. Smatram da je to trkačima ipak bilo malo prekomplicirano, a ne da je to neka bitna pogreška.
U svakom slučaju, ono što me najviše raduje je opuštena i ležerna atmosfera, pozitivan naboj i mnoštvo nasmijanih lica. Koristim prigodu čestitati organizatorima koji su danas uspjeli okupiti zaista impozantan broj trkača na jednom mjestu. Sve u svemu, za mene osobno još jedan lijepo proveden dan u prirodi, uz ugodno i zabavno druženje. Stoga, preporučujem dolazak na ovu utrku svima onima koji još nisu bili. – napisao je Igor Topalović
* * *
Što reći osim – domaći teren, i u odnosu na protekle godine kondicija mi je bila na odličnoj razini, što je u kombinaciji s poznavanjem južnog Papuka rezultiralo 2. mjestom na stazi Chalenger 32 km sa 1600 m visinske. 🙂 Staza je bila trekking tipa, pa je bilo potrebno znati čitati zemljovid koji smo dobili na startu. S S obzirom da je samo prva kontrolna točka bila obavezna, kao prva u nizu, redoslijed ovjera preostalih KT smo mogli birati. Trčao sam u Hoka Zinal tenisicicama koje na kamenitim i mokrim nizbrdicama baš i ne drže tlo pod nogama, pa sam na pojedinim mjestima poput slapa Skakavac na Jankovcu išao malo opreznije. Stepenica više u odnosu na prošlu godinu i mala nagrada za sve što me snašlo proteklih par mjeseci. – napisao je Krešimir Valentić na svom FB profilu.
* * *
Papuk trekk and trail je utrka koju sam prvi put istrčao 2016. godine i to kao potpuni autsajder, bez poznavanja problematike, bez adekvatne opreme, sa nikakvim trkačkim iskustvom, nošen adrenalinom i silnom željom – trčao sam u planinarskoj odjeći i gojzericama. 🙂 Tada se upravo na Active stazi dogodilo moje vatreno krštenje i rodila ljubav prema trailu i utrkama općenito. Kasnije sam uvijek, sa manjim ili većim uspjehom trčkarao najzahtjevniju Challenger stazu, a i ove godine je to bio moj prvi izbor. No, u konačnici sam zbog druženja i boljeg društva na stazi, odabrao Active kategoriju, gdje ima znatno više trkača i opuštenija je atmosfera. No, ovaj put mi je to bilo ipak malo presporo… Biti će gore drugi put. 🙂
Svi koji misle da je Slavonija ravna, trebaju znati da ovo definitivno nije bilo kakva utrka i da je riječ o pravoj pravcatoj brdskoj avanturi, u koju je moguće uglaviti nekoliko desetaka tisuća metara visinske razlike, posebno ako se siđe sa ugaženih i dobro poznatih staza, kojih na Papuku ima preko 320 km. Jedino čega na Papuku i Krndiji nema, su prekrasni pogledi, kao na Velebitu ili Učkoj, ali zato imamo vrhunske organizatore utrka gdje su Baraberi na samom vrhu po znanju i sposobnostima, dakako i po ozbiljnosti. A kako i ne bi bili, kad im pokraj prekobrojnih vlastitih snaga, pomažu i vrsni volonteri poput Motivaca iz Slatine. 😉
Iako je startni paket je za razliku od drugih utrka, bio bogat, ma prebogat, da ne kažem krcat vrijednostima (platnena torba, topla dekica, osvježavajući napitak, mljeckave čokoladice, praškasti magnezij) – nisam sretan, jer nije sadržavao majicu koju mogu nositi i pokazivati po gradu. No, imam sa prethodnih utrka i još su upotrebljive. I one pamučne, kao i one sportske, od kojih najviše volim baš onu crnu sa dugim rukavima. 🙂 Sve u svemu visoka vrijednost i kvaliteta startnog paketa, kakav se ne viđa tako reći nigdje. Nažalost mnogi su počeli stavljati više zraka u startni paket od korisnih sitnica koje trkačima puno znače.
Markacije na stazi u kombinaciji sa GPX tragom, na Active i Light kategoriji, su bile na zavidnom nivou, a staza prekrasna i prošarana svim elementima: šuma, lišće, blato, voda, zrak, potoci, usponi, kamenje, grane, balvani, spust, klizanje, puzanje… Ukratko – izvrsna staza!
Okrepe na stazi je bila puna hrane, voća, slatkiša i razbnobojnih pića, ali bez čaša koje baš i nije praktično nositi sa sobom (ni plastične, ni metalne, ni silikonske). Tako da je ovo malo hebeno i za trkače i za organizatore. Apeliram – vratite nam čaše!
Meni su uvijek dragi susreti sa najmlađim sudonicima. Nažalost oni su uglavnom bili na Light utrci, pa sam tek na kraju imao čast i zadovoljstvo odraditi kratki intervju sa Karlom i Matijom iz Siska. Volio bih da sam braću sreo na stazi, ali uistinu je teško kao sudionik utrke biti na svim mjestima. Želim gužvu i dobro društvo, želim najdulju stazu, želim snimati klince i zgodne mame, 🙂 želim nekome biti pri ruci i pomoći i plus napraviti slasnu reportažu, itd. A to su sve dijametralno suprotne situacije i želje. Tako da imamo ovo što imamo u smislu trčanja, užitka, video zapisa, fotografija koje su izvučene iz filma… Nemojte biti strogi prema meni, jer nikome nije lako znojiti se i trčati, a ja na sve dodajem video zapis, nekakvu improviziranu priču, pokušavam biti zanimljiv, informativan i sve to dokumentirati…
Čestitke najboljima i svima koji su imali osmijeh na licu, a posebno sudionicima koji su shvatili da je ovaj događaj namijenjen prije svega druženju i uživanju. Iako na trenutke sve to djelujemo pomalo ekstremno – mi smo o dalje veliki zaljubljenici u prirodu i planine – jedino nas brži tempo razlikuje od ostalih prirodoljubaca. 🙂
Miša Nicinger
P.S.
Galeriju fotografija je nadopunio, trenutačno najbolji slavonski fotoamater Mario Pavičić na čemu se kao i uvijek zahvaljujem. Još da imam više tekstopisaca poput Igora Topalovića, ne bih ništa morao ni raditi, samo trčati. 😉 Nažalost dan nije bio sunčan, a to znači manje brzine zatvarača, veći otvor blende, slabije boje, a tek oštrina fotki… stoga ne budite strogi. Srećom na stazi su bili brojni fotografi i jedan vrsni profesionalac Dinko Bažulić pa će biti lijepih fotki na stranicama organizatora, za pogledati i preuzeti…
U video zapisu stalno spominjem Krndiju umjesto Papuka, no nije bitno. Sve je to ionako jedno veliko brdo koje se nekad zvalo Psunj, a onda su to lokalci rascjepkali, jer im je bilo dosadno. 🙂
Rezultate potražite na: stoperica.hr
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
