Novogodišnji pohod 2012
01.01.2012.
Z
a potpuni užitak u Novoj godini nije dovoljno poželjeti: sve najbolje bližnjima, odgledati kakav akcijski film i poći na ranojutarnji počinak. A ne, to nikako! Potrebno je obaviti sve pripremne radnje za odlazak u planine, a zatim na nekoliko sati, od 04:00 – 09:00h, uz petarde i rakete – odmoriti pospane okice i umorne nogice.
S obzirom da tradiconalni novogodišnji pohod započinje u 10:00h na Jankovcu, umjesto standarnog zijevanja i “spavaaa mi seee, pusti me još samo malo” poslije drugog alarma koji maznim glasom ponavlja “ustani kasnimo, ustani kasnimo, ustani kasnimo…” iskačem iz kreveta i uskačem u gojzerice. Recitiram poznatu krilaticu “u zdravom tijelu – zdrav duh” i uskoro palim pilu…
Iz Slatine put Papuka kreću Šapice: Petar, Vlatka, Danijela, Ivona i moja malenkost. Veseli žamor suputnika uskoro prestaje i slušamo cvrkut ptičica i huk potoka Kovačica, a onda greben Sokolina mami prve uzdahe, kapljice znoja, škripanje zglobova i istezanje tetiva.
Sunce i nebesko plavetnilo popravljaju situaciju, duboki snijeg je kvari, a maštarije o ručku na vrhuncu našeg dijela svijet sve dovodi u ravnotežu. Nismo hodali niti dva sata, a već smo na Ivačkoj glavi gdje nas dočekuju: Papa Štrumf, Anita, Cigo, Tomislav, Ivica, i bračni par kome nismo upamtili imena (sorry). Mazimo se i pazimo, a zatim uništavamo lanjske zalihe kruha, hrane, voća od naše Vlatke – hvala, hvala… 😉
Vrijeme na vrhu bilo je lijepo ako ne ljepše od onoga u bajci o Snježani i sedam patuljaka pa smo gore proveli ugodnih pola sata u jelu, ljudikanju i razgledavanju sjeverne Slavonije, Podravine i rubnih dijelova Mađarske.
Poslije zajedničkog spuštanja sa požeškom ekipom slijedi rastanak, mahanje i povratak preko Anđine kolibe, Nevoljaša, Jezerca i Slalom staze. Putem susrećemo čudne i sumnjive tipove, ali i brojna prijateljska lica. Sve skupa hodamo 6 sati i nešto sitno minuta – što za početak godine uopće nije loše. Dapače, prosjek u ovoj godini je više no dobar i iznosi 1:4 ili u prijevodu čak jednu četvrtinu 2012. proveli smo hodajući po Papuku, što i vama želimo. 😉
Sve vrijeme pohoda snimamo fotke i sponatane audio-video zapis koji sada imate priliku gledati, uz sitnu napomenu – neki kadrovi su blago režirani i znatno ubrzani. 🙂 Fotke nisu fotošopiranje, a svi modeli su 100% naturalni. 😉
Umalo sam zaboravio spomenuti prvi stih naše buduće himne “Po planini i divljini skitam se, zašto ovdje staze nemam pitam se.” koju je komponirala Šapica – Vlatka Zeman. Od sadašnjih i budućih Šapica očekujemo nove stihove i zajedničko uvježbavanje za Doru, Eurosong, Supertalent i slične manifestacije. 🙂
Miša Nicinger
