Novogodišnji pohod 2009.

01.01.2009.

Zametena markacijaEkipa je ovoga puta pojačana ručno šivanom zastavom koju Šapice nose sa sobom i ističu na vrhovima i skupovima 😉 a tu su i nove web stranice www.planinarimo.info te jedan novi član Šapica koji se odaziva na ime Bruno Maravić. Sukladno dogovoru zbog neispavanosti i burnog dočeka nove 2009. godine, mlađahni Nad Nicinger nije niti krenuo sa nama, ali je čvrsto obećao da ide slijedeći put – živi bili pa vidjeli…

Krećemo sa standardne lokacije Slatina – Ćeralije (via Popišano brdo) – Slatinski Drenovac – Jankovac. U Slatini pada snijeg nevjerojatnom žestinom tako da smo očekivali vijavicu i snježne nanose na Papuku. Unatoč tome na pola puta smirivanje vremena i kao da se nalazimo u drugoj državi.

Gume na Brunčekovom Audiju vrlo dobre, raspoloženje na nivou zadatka i krećemo, a gdje drugdje nego na Ivačku glavu preko Nevoljaša i Anđine kolibe. Snijega ima kao u starim pričama za malu djecu, dubina neprestano raste pa nam noge upadaju oko 15cm a štapovi i do 30cm. Ivačka glavaBruno grabi na čelu kolone i prti snijeg, a mi kaskamo u koloni po jedan…

Vremenski uvjeti nisu baš idealni i prati nas ledena kišica i susnježica tako da su nam jakne, kape i naprtnjače prilično mokre. Srećom imamo rezervnu odjeću i bez problema uspijevamo prebroditi sve nedaće.

Na vrhu je ledeno, ne vidi se prst pred okom od guste magle, tako da je uživanje u pogledu izostalo, ali sve drugo bijaše izvrsno. Ovoga puta na vrhu po prvi put imamo zastavu Šapica koji ističemo kod fotografiranja, vlastito jastuče sa tintom za žig. Istovremeno dolijevamo nešto tinte za sve one što će doći poslije nas. Nabavili smo teškom mukom zviždaljku za slučaj kakve nevolje i u opremu uvrstili pribor za prvu pomoć (gazu, zavoje, hanzaplast).

Ski stazaNa povratku svratimo do vrha Nevoljaš i otkrijemo da u sklopu kućice od Požeškog GSS-a postoji otvoreno planinarsko sklonište, u kome se nalazi peć na drva, nešto drva, sjekira, hepo kocke, stol i klupe, upisna knjiga i par sitnica – nije nešto ali čovjeka veseli. 😉

Tu se Bruno presvukao u suhu odjeću, a ja isprobao Internetsku konekciju preko VIP-a i notebook računala. Dakako signala nema niti u tragovima pa je prijenos podataka izostao. 🙁

Nema signala, niti će ga ikada biti, ali zato upriličismo gozbu (sendviči, svježe i sušeno voće, sokići, čvarci, žvake za poslije jela). Spuštamo se prekrasnom i ujedno tužno praznom skijaškom stazom i grabimo krupnim koracima prema Jankovcu.

Miša Nicinger