Novogodišnje planinarenje [by Dr. Zagy]
Već je postala tradicija da se na Novu godinu otisnem na Papuk i zajedno sa Šapicama idem na Ivačku Glavu. Ovo mi je treće takvo planinarenje na Novu godinu.
Nakon bučnog dočeka Nove, budim se ujutro u 7 sati, pakiram stvari i krećem autom prema Jankovcu. U autu temperatura oko -12. Dosta hladno, ali pravi planinari se ne boje zime.
Vozim cestom i osjećam se kao Pale sam na svijetu. Svi još spavaju dubokim snom i na cesti gotovo da nema automobila. Skrećem prema Jankovcu, vozim se kroz sablasno prazna sela i idem na cestu koja vodi do planinarskog doma.
Očekivao sam da će cesta biti teško prohodna, ali ralice su dobro obavile posao i cesta je bila sasvim dobra. Istina, potrebno je imati zimske gume, ali to sam riješio već odavno. Kod Jankovca već vidim parkiran auto Slatinčana, zovem ih na mobitel i čujem da se griju u toplom planinarskom domu.
Još čekamo Davora iz Osijeka pa oko 10 sati krećemo na planinarenje prema Ivačkoj Glavi. Našu hrabru ekipu čini tek nekoliko odlučnih planinara.
Tu je Miša i Jasna iz Slatine, Davor iz Osijeka te Dr Zagy to jest ja. Četvero hrabroludih planinara.
Nakon stotinjak metara po cesti, skrećemo prema grebenu Sokoline. Staza je puna snijega, ali netko je već prije neki dan prošao ovdje jer vidimo tragove u snijegu koje je napravio vjerojatno sa nekim kratkim skijama. Na stazi prelazimo jednu prepreku, zatim drugu.
Tijela su nam sad već zagrijana pa počinje skidanje slojeva odjeće. Na početku grebena Sokoline pravimo kratku pauzu. Zapravo smo stalno imali kratke pauze jer se zbog hladnoće nismo mogli duže zadržavati.
Sokolinski greben je zavijen snijegom. Ponegdje ima zapuha oko 60 cm pa su nam noge upadale u snijeg do koljena. Zbog toga je put bio dosta otežan i naporan.
U jednom trenutku smo shvatili da je manje snijega sa strane pa smo na taj način olakšavali kretanje. Kad smo prošli cestu koja vodi od Anđine barake do vrha Papuk, Jasna je već pokazivala znake umora i, unatoč tome što je imala želju nastaviti, rekla da više ne može pa će cestom lagano natrag.
Miša je već bio dosta ispred nas, a Davor i ja smo htjeli stići na vrh Ivačke Glave jer nas je dijelilo tek nekih 600 metara do vrha (poslije smo dobili čitabu što smo ostavili Jasnu da se sama vraća).
Davor i ja pratimo stope u snijegu što je napravio Miša, ali u jednom trenutku vidimo da je on skrenuo sa staze i kretao se između šiblja i drveća. Poslije smo čuli da se on djelomično izgubio, ali da je našao pravi put uz pomoć mape na mobitelu.
Približavamo se samom vrhu. Zadnjih 100 metara do Ivačke Glave je dosta strmo. A po ovom snijegu čak i opasno. Ali korak po korak, penjemo se i zadihani stižemo na vrh. Miša nas je gore već čekao.
Termometar na križu pokazuje tek -5 stupnjeva celzija. Pa i nije hladno, pomislimo. Ali, kako smo stali na nekoliko trenutaka, tako nam se tijelo već hladi pa smo znali da moramo što prije krenuti natrag. A i vrijeme je bilo već kasno.
Od Jankovca smo krenuli u 10 sati, a na Ivačkoj smo bili nešto prije 14. Zato sam ja na brzinu pojeo jednu kobasicu, srknuo malo soka te krećemo natrag. Do Jankovca se odlučujemo da idemo cestom koja je očišćena.
Da je silazak teži od uspona, uvjerio sam se i osobno tako što sam se okliznuo na snijegu, zateturao i pao te udario koljeno. Ništa nisam slomio, ali malo je ipak boljelo. Vjerojatno će me boljeti još nekoliko dana.
Dolazimo do ceste gdje nas je Jasna trebala čekati, ali njoj je to bilo dugo pa smo zaključili kako je ona već krenula prema Jankovcu. Naši povici “Jasna”, u nadi da će nas čuti, izgubili su se negdje među drvećem.
Prolazimo Anđinu baraku, nastavljamo cestom i razmišljamo da li da napravimo kraticu. Po ljeti, kad je toplo vrijeme, vjerojatno bi išli onuda, ali uz ovoliko snijega nije nam palo na pamet.
Trebalo nam je nekih 2 sata da konačno stignemo do Jankovca. Jasna je već bila tamo. Dolazimo do auta, presvlačimo se, Davor ide odmah natrag u Osijek, a Jasna, Miša i ja se idemo malo zagrijati u planinarski dom.
Kad sam autom kretao prema Osijeku, već je bio sumrak.
Nova godina na Papuku, prehodano 15 km za 6 sati. Umjesto da sam doma sjedio u toplom i spavao, ja sam dan proveo planinarski. Da li mi je žao, nije. Da li bih to opet ponovio, vjerojatno bih.
Ako se godina poznaje po prvom danu, onda će mi ovo biti godina planinarenja.
Sretna Nova godina!
Dr Zagy
Valentin Žagar dr. med.