Noćni pohod na Ivačku glavu
11.12.2017.
“Još jednom da kažem da ovo nema svoju cijenu! Nešto od boljih stvari u životu… Nema te ženske osobe koja bi mi pružila seksualno zadovoljstvo, a da je bolje od noćne špure ako me razumijete. Ovo je čista erotika.” – kazao je na kraju pohoda Dražen Šmit. 🙂
Noć kada sam prehodao Papuk
Oprosti velika planino, ali ja sam morao preko…
Predblagdansko ozračje i lude glave kao naše stvaraju nezaboravne uspomene i adrenalinske skapade. No počnimo redom.
Kako me redovito pucaju razne ideje i nemiran duh iznova me dopalo i u kratkom roku ostvarena ideja da izvedemo noćni uspon na Ivačku glavu (912,5 m/nv).
Pošto sam okružen prekaljenim planinarima kojima treba samo mala iskra ideje i evo ti plana i dogovora u izradi.
Srećom, Draženu se poklopilo nekoliko stvari i bio je spreman uz Ivana stići iz Osijeka. Miša je po starome već odavno spreman na moje ludorije.
I stigli smo oko 17 sati, možda nešto kasnije na Jankovac, u planinarski dom na topli napitak.
Temperatura je uslijed južine bila u konstantnoj varijaciji sa vjetrom koji je trenucima hodnje dolazio do nas. Za usporedbu, temperatura u Čačincima je bila čak +13°C, a kod doma jedva +3°C stupnja.
Međutim bez obzira na temperaturu nama je bilo vruće. Uspon grebenom Kovačica je sam po sebi brutalan i uz snijeg i periodični led povremeno je tjerao na dodatni oprez.
Cijelom hodnjom vlada vrlo dobro raspoloženje i svi mi smo zapravo začuđeni zašto ne radimo ovakvo nešto češće.
Približavajući se Ivačkoj glavi sva snaga vjetra dobiva na izražaju. Na samom vrhu nas dočekuje prekrasan pogled na nizine i obasjana sela i gradove kao lampionima ukrašene. Zaista lijep prizor koji se nikako ne može ni zamisliti danju.
Od Ivačke glave se spuštamo na cestu i prema “Anđinoj kolibi” i odlučujemo se na talijanski jarak za povratak do doma. Tu ponovno dolazi do snažnih zapuhivanja vjetra i svo to ljuljanje drveća izaziva blagu nelagodu za nas hodače.
Umjesto klasičnim talijanskim jarkom produžujemo ipak ravno i dolazimo do znaka “žene 10 minuta” i već smo jednom nogom na Jankovcu.
Naš cijeli pohod je približno oko 12 kilometara, ali je zaista nesvakidašnje iskustvo. Nešto zbilja novo za mene i želim to ponovno iskusiti. Vrijeme trajanja nije bilo ni 4 sata, međutim ipak je ponedjeljak i svakoga od nas očekuje nova borba već od jutra.
Svima i svakoj Šapici želim pozdrave ma gdje bili i neka sanjaju kao i ja. A ponekad neka i ostvare sve što zažele. Podrška se može pronaći vrlo brzo.
Tekst: Tomislav Brkić
Fotke: Dražen i Miša
