Nikad lakši uspon na Mali Papuk i Zapadni greben
24.04.2016.
U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!”
Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito!
Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice, bolje kape, deblje jakne,…) za ono što nas je dočekalo na vrhu.
No da skratim…
Sudionici pohoda: Dobrila, Božana, Suzana, Jasna, Ivan, Dražen, Sena i moja malenkost.
Ili u prijevodu, najviše Osiječana (4), Brođana (3) i nebrojeno malo Slatinčana koji su se uvukli u mišje rupe (1). Bravo ja. 😉
Odradili smo što smo i zamislili: Lula 312m/nv > Mali Papuk 638m/nv > Zapadni greben > Najviši slavonski travnjak > Zen klupica > vrh Papuka 953,8m/nv> Kneževa voda 850m/nv > Malo vamo – malo tamo > Lula.
Ako jedna fotka vrijedi tisuću riječi, ovaj film vrijedi par milijuna. 🙂
Unatoč studeni, pohod je prošao u dobrom ozračju i raspoloženju. Posebno kad se pri kraju pojavilo sunce.
Uživali smo u prekrasnim cvjetićima, ponajviše maćuhicama, daždevnjacima, pjevu ptica, malim divljim svinjama, dobroj klopi, kolačima koje je napravila naša Marija i brojnim drugim sitnicama koje planinare uvijek razvesele i učine sretnima.
Mnogi su od pohoda odustali u zadnji tren, pa se sudionicima ove priče povremeno činilo da su u pravu, no već slijedećeg momenta naše je samopouzdanje dosegnulo nebeske visine i nitko nam nije bio ravan. Učinili smo ono što se mnogi niti ne usude pomisliti, a to nije malo. Tko ne vjeruje neka se nacrta na startnoj crti i zajedno sa nama podnese teret: teških ruksaka, glomaznih gojzerica, zahtjevnih uspona i iznenadnih padova.
Lijep pozdrav svima i svako dobro žele vam okorjele Šapice i Šaponje. 🙂
Do novog nadamo se toplog i srdačnog susreta sa vama ostajte mi dobri, rumeni i puteni.
Miša Nicinger
Svaka čast!!!
Vidim da je bilo odlično kao svaki put i nadam se da ću vam se za dva tjedna pridružiti u novom pohodu.
Tako suncano☀ i zato je bilo brutalno fantasticno kao uvijek☔❄?
Na kraju pohoda Sena je rekla nešto kao: “Nisam mislila ni da ćemo krenuti po tom vremenu”. Pohod na granici ludila. Kiša, snijeg, vjetar kao na Velebitu. I još uz sve to hodnja po dijelu Papuka po meni nepoznatom terenu pomoću GPS traga (hvala Josipu Ciganoviću – Cigi, fantastična ruta, pogotovo spuštanje Šimatičkom kosom).
S obzirom da neke planinare zanima podešavanje android aplikacije Oruxmaps za korištenje GPS navigacije, u nastavku je link za video uputu:
https://www.youtube.com/watch?v=lpzqF6Yn-F8
A ovdje imate i prave (čitaj potpune informacije) kako se instalira Orux Maps. 🙂
http://planinarimo.info/oruxmaps-asistencija-na-zapadnom-grebenu/
Ekipa, svaka čast ! Nije to bilo ni bezopasno uz jaki vjetar, par puta sam umalo zaginio tako, pa vam se nisam pridružio, i zbog toga, pored drugih razloga ! Živili !
Čestitke,
…..ne znam što bi rekao, na hrabrosti ili ludosti, vjerujem da je bila avantura i da će te ovo pamtiti cijeli život.
Ovakav pad na leđa bez posljedica…. (pun ruksak je spasio stvar), mlada damo ovaj puta imali ste jako, jako puno sreće.
Ruksak glavu čuva.
Sreća prati hrabre.
Nema Marinih kolača,
za ekipu iz naslonjača.
a malo vam je puhalo 😉 Evo ja lijecim koljeno i ostalo i čim bude manje puhalo,vidimo se 😉 Pozz!