Najmlađe šapice

15.02.2009.

Najmlađa ŠapicaŠapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem.

Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica i Matija imaju dobru obleku, smiješak na licu i dobru volju.

Šapica (7)Svi smo do zuba naoružani fotografskim kamerama raznih proizvođača: Nikon D90, Olympus E410, Pentax K10d i Pentax K20d tako da je na trenutke teško prosuditi koji su nam stvarni motivi izlaska u prirodu 😉 iako je to kristalno jasno…

Naši su najmlađi članovi Matija(4) i Jurica(7) stalno na čelu kolone i veselo skakuću po smrznutom terenu, snijega ima tek nekoliko milimetara, a na otvorenom puše strašni sjeverni ledeni vjetar što se zavlači u kosti, pa ga Ivona uspoređuje sa burom. Uspinjemo se i zagrijavamo i ubrzo ulazimo dublje u šumi pa bivamo zaštićeni od hladnog vjetra. Šapica (4)Hodamo, ćakulamo, fotkamo (i poziramo), raspravljamo, dogovaramo i pregovaramo o budućim akcijama i pothvatima, koji nemaju previše veze sa planinarenjem. Još nije vrijeme za nastavak radova na markacijama, s obzirom na hladnoću, iako prolazimo stazom koju smo obilježili PVC trakama prije stanovitoga vremena i pokazuju nam put kao zvijezda vodilja u mrklom mraku. Trake još uvijek odolijevaju vremenskim prilikama i neprilikama i po svemu sudeći neće biti problema dok ne krenemo sa bojanjem crveno-bijelih točki. Ivona usput vadi biljke sa korijenom za naš novi terarij, a Matija i Jurica zaključuju da ne mogu bez štapova za Nordijsko hodanje, pa im po kratkom postupku prilagođavamo dva para štapova i oni tada postaju sretni-presretni 🙂

Ekipa ŠapicaPohod smo započeli kod Laretine kuće (iznad groblja), pa dalje pokraj Lovačke kuće Repić, Brežića i vinograda, dio šumskog puta, odakle smo stigli do Popišanog brda (novootkrivenom putanjom). Spust sa Popišanca započeli smo asfaltnom cestom do skretanja na naše novomarkiranu stazu kroz šumu, pa nazad prema T-mobile odašiljaču. Sve u svemu, bilo je to iznimno ugodno nedjeljno prijepodne, koje su Šapice provele u tri sata dugoj šetnji, na opće zadovoljstvo svih prisutnih. Najmlađe Šapice su hrabro izdržale sve napore i tek su na kraju puta malčice posustali što im nitko iz ekipe nije zamjerio… Kada poželite podići kvalitetu života i zdravlja ili naprosto malo boraviti na friškom zraku, krenite putovima slatinskih Šapica jer nećete pogriješiti.

Vidimo se. 😉

Miša Nicinger

 

2 comments

  • 18Delta

    uskoro zapocinjem kartiranje flore na tom podrucju. ako kojim slucajem napravite fotke vegetacije ili interestantih stanista, bio bih vrlo zahvalan ako biste mi mogli poslat na mejl. necu koristit vase fotke, vec mi treba samo podatak, cisto radi inventarizacije flore. p0zz, puno uspjeha vam zelim!

  • Svaka čast na animiraju juniora..ja mog ne mogu otrgnuti iz sigurnosti doma i blagodati interneta…samo tako naprijed, evo nama mladih planinara, a na mlađima planine ostaju 😉