Most Gutmanove željeznice i kanjon Pištanske rijeke

19.12.2021.

Ta naselja uz samu Orahovicu, Gornja i Donja Pištana, postala su poznatija uglavnom zbog događanja tijekom Domovinskog rata. Toponim Pištana ima korijen u riječi „piskati“ i izvedenicama: “pištiti” (izvirati, naduti), “pištalina” (izvor, barovito zemljište). Očigledno je u prošlosti ovo područje doline Pištanske rijeke bilo močvarno područje, što se vidi i iz topografske karte Habsburg Empire (1869 – 1887.).

Prije dvije-tri godine, kada su Hrvatske šume krčile šume na tom području, izvirili su ostaci mosta Gutmanove pruge, odnosno, kako piše na staroj fotografiji „Željeznički most u Planini Vis kod Orahovice“. Zanimljivo je doći do tih manje poznatih lokacija, vidjeti i osjetiti taj dah prošlosti. Ovi stupovi su doslovno spomenik davnih vremena koja su nam potpuno nepoznata. Podsjećaju me na postapokaliptične filmove, kad priroda prekrije sve tragove djela ljudskih ruku.

Papuk je na tom dijelu pitomog reljefa, vrhovi Vis i Rustak s oko 400 metara nadmorske visine su najviše lokacije na koje se možeš popeti. Hodajući grebenom Viljevačke kose polako smo se spuštali u dolinu Pištanske rijeke. U dolini rijeke je baš hladno, rekao bi manje za barem 5-6 stupnjeva. Šumski put vodi cijelo vrijeme uz rijeku, pojedine stijene stoje kao da ih je netko namjestio za fotografiranje. Birali smo osunčane dijelove za odmore kako bi se malo ugrijali. Hodanje 13 km u nešto manje od 4 sata je taman za ovakav kratak zimski dan. A za kraj HRANA. Vatra, kobasice, slanine, kruh, šampanjac, vino, rakija, neki liker… njamiti. 😊

Fora je vidjeti kako se svi mi vrlo brzo transformiramo iz uobičajenih životnih okolnosti i zanimanja u planinarsku skupinu spremnu i za zahtjevnije napore od današnjeg.

Ivan Lončarić