Međunarodni dan planina 2018.

09.12.2018.

Međunarodni dan planaina (MDP) na Papuku, pripada sada već tradicionalnoj manifestaciji (13. po redu) koja je na mnogo načina neizostavno okupljalište zaljubljenika u planine (hodača, trkača i biciklista). Šumari, lovci i gljivari to nisu, jer su njihovi motivi drugačiji od naših. Prekrasno vrijeme, dobro raspoloženje, žustar tempo, više od 18km hoda u iznimnom društvu planinara iz sjeverne hrvatske. Šapice su svoj put započele prije točno 10 godina, upravo na MDP-u, a Miro Mesić je i tada bio u organizaciji i dok je gledao u našu malu tročlanu ekipu – sumnjičavao je odmahivao glavom misleći u sebi – neće ovi dugo. 🙂

MDP je prije svega događaj kojim Park prirode Papuk odašilje poruke i dobre vibracije prostom puku “Dođite u planinu i uživate u njezinoj ljepoti” pri čemu utroše nešto vremena i novca na organizaciju, osiguranje, hranu, tople napitke i slične aktivnosti. Sukladno tome pokraj planinara uvijek osvane i nekoliko pučana (dakako u promilima) jer mnogi planinari jednostavno nemaju ni volje, ni živaca animirati nove članove u svoje redove. Pučani obični previše cvile, kukumaču i zapomožu, sve im je teško, bole ih noge, srce i pluća, često nemaju adekvatnu opremu i općenito veliki su davež na planini. No, upravo su ovakvi skupovi dobri za polaznu točku i upoznavanje sa čarobnim i relativno nepristupačnim svijetom visokog gorja.

Sukladno tome i danas su viđeni neki novi klinci i klinceze, no i jako puno planinara iz proteklih vremena. Za sreću nije potrebno mnogo. Dovoljan je stisak ruke i osmijeh, vjetar u kosi, zvuk lišća, a katkada i pola metra snijega.

Vidio sam mnoga poznata lica (ispričavam se onima koje nisam stigao pozdraviti) i upoznao puno novih iz Koprivnice, Slavonskog Broda, Vinkovaca… Izdvojio bih susret sa Virovitičanima jer su jako blizu, a nepravedno daleko: Mario, Mihaela, Jelena, od novih, a od prije poznatih: Mirjana i Sanja. Eh, ta Sanja… 😉 Iz Osijeka: Ivana, a iz grada najljepših žena na svijetu – Daruvara: Tamara i Milan, iz Vinkovaca: Vlatka, i sve u tom stilu. Bilo je lijepo vidjeti da su Goran i Željka iz Našica okačili šapice na svoje ruksake. Nije to nešto, ali istinskom zaljubljeniku u “našu stvar” od toga zatreperi srce i upadne trun u oko. 🙂

Audio-video zapis sa današnjeg pohoda je skup povezanih slika, i nepovezanih izjava, nažalost bez nekih velikih priča, šala i doskočica. Jednostavno sam odlučio hodati i družiti se zanimljivim ljudima (čitaj ženama) bez puno fotkanja i intervjuiranja, i malo punio baterije. Osim toga, imali smo danas i nekoliko profića sa silnom tehnikom i evidentnim trudom, pa je red da njihove reportaže budu bolje od mojih amaterskih kreacija. Gdje, kada i kako? Nemam pojma. No valjda će ih negdje publicirati. 🙂

3D Relive je zanimljiv. Naime, samo ja odrađujem svih 18km, a par slučajnih suputnika koji se nalaze u nekoj od baza (Garmin, Relive, Endomndo, Strava…) mi se ponudilo pa sam i njih ubacio u 3D animaciju. Zanimljivo je vidjeti kako to izgleda kada se hoda, i gdje se tko nalazi u realnom vremenu. Hehe.

Pohvale idu organizatorima, vodičkoj službi HPS-a, našim čuvarima iz HGSS-a i svim dragim ljudima koje sam danas gnjavio svojim forama i fazonima. Došao sam prazan – otišao ispunjen: osmijeh, pogled, lijepa riječ, friški zrak, sloboda, visina, milina.

Miša Nicinger