MDP Trkohod 2020.

13.12.2020.

Prva je tekst poslala Jasna… Danas sam se pridružila maloj ekipi Šapica u trkohodu po Krndiji. Polazak sa Paulinovca… malo uzbrdo, malo nizbrdo, kako je i predviđeno. Mala ekipica od nas troje kreće u blatnu avanturu. Već na samome početku, prvom brdu, sam pala i ublatila se. Pokušale smo se popeti na strmo brdašce, misleći da je to moguće iz zaleta. E, pa nije moguće… Nema veze, blato je zanimljivo. Uz ugodan razgovor kilometri se slažu, blata je sve više, noge su potpuno mokre.

Šuma je prekrasna, na pojedinim dijelovima prekrivena gustom maglom, staza se pojavljuje, pa nestaje. Obišli smo Bedemgrad, spustili se do Kamenoloma Gradac, prema Londžici, pa dio puta starom željezničkom prugom prema Ivinim vrelima. Mislim da je vođa puta rekao da se to zove “prugarenje”.

Neobično probijanje kroz zaraslu prugu… cijele gležnjeve sam izgrebala u kupinama i opekla koprivama…, no i to je dio trkohoda. Lagan uspon kroz puno srušenog drveća i granja, ostalo od ljetnog nevremena koje je pogodilo Našice. Spuštamo se do Ivinih vrela, pa se penjemo nazad, gdje pojedinici mrguđu… Još malo trčanja i eto nas na kraju. Za nagradu sam i ja dobila svoju Šapicu. Na kraju smo popili kavu i ljuti čaj, pojeli par keksića. Eto, znati ću za drug put da i ja nešto ponesem… Žao mi je da nas se nije okupilo više, jer nam svima fale ovakva druženja.

Jasna Plemeniti

MDP 2020.

Drugi dio napisah svojeručno… 11. prosinca, rijetko kada padne za vikend, stoga alpinisti, planinari, penjači i brdski trkači obilježavaju “Međunarodni dan planina” u najbližu subotu ili nedjelju. Sukladno tome – Šapice najavljuju, a zatim i odrađuju 17 km Trkohoda po Krndiji. Sudionici malobrojni ali zgodni: Jasna i Iva + fotoreporter.

Startamo u obrnutom smjeru sa Paulinovca i trčkaramo do Bedemgrada, malo NPP-om, malo NGS-om, više SPP-om, ili što bi se reklo “malo putem, malo stramputicom” i stigosmo do napuštene željezničke postaje, a sada planinarske kuća Londžica.

I to je trenutak kada kreće prugarenje po zaraslim tračnica koje je netko solidno počistio od kupina i raslinja (vide se tragovi mačeta). Nažalost brojna porušena stabla i silno granje sve više pokriva željezničku prugu i nagovještava da će šuma i nisko raslinje na kraju odnijeti pobjedu nad željeznicom. U povratku smo čak svratili do Ivinih vrela, gdje voda i dalje neumorno teče, a lovci imaju privremeni bivak. Još malo i eto nas opet na Paulinovcu. Staza je lijepa i pregledna, dobro markirana i sa puno jasno vidljivih putokaza što na putokazima, što na stablima. Iako smo mi imali vlastitu navigaciju, ovo je za svaku pohvalu, čak se i Jasna naučila služiti planinarskim markacijama.

Prekrasna Krndija, dobro društvo i lagano trčkaranje, prava kombinacija za proslavu Međunarodnog dana planina.

Miša Nicinger

Treći dio piše Iva, tekst samo što nije… Kaže “gazda” da moram biti kratka, a najradije bih rastegla uzduž i popreko, baš kao što smo danas odradili brdski trening.

Motivacija je ležala debelo slegnuta na gomilama lišća natopljenog kišom i maglom, i svaki korak je bio kao da letimo po oblacima. Dakako, tome je uvelike pridonijela i magla, koja nas je u stopu pratila. A onda, nakon poodmaklih kilometara u nogama, neopisivog doživljaja trčanja (prugarenja) po zapuštenoj pružnoj trasi, savladavanja zakrčenih planinarskih puteva, ona je naprosto nestala. Kao da je predstava koju nam je priroda pripremila završila, zastori su se spustili, a mi, zadovoljni, u sebi smo gromoglasno zapljeskli, pokoji pridjev joj po stoti puta dali i zaključili da ćemo se opet vratiti.

Možda ova trkohodnja zaživi kao disciplina širem broju trkača nego što nas je danas bilo, a možda i jest čarolija u tome da se okupi manji broj ljudi i otkrivajući svoje viđenje počne širiti trkohod i onom dijelu populacije koji će tek postati trkohodači.

Iva Smoljan