MDP 2019.

08.12.2019.

Iako, sam molio i kumio, nisam uspio dobiti uvodno slovo od drugih sudionika. Sukladno tome, prinuđen sam iskoristi vlastiti tekst iz najave ove manifestacije: “Međunarodni dan planina (skraćeno MDP) je hodačko / penjački izlet na kojem se okuplja crème de la crème i dovode gosti koji se prvi put susreću sa planinama. U praksi je riječ o najobičnijem planinarskom pohodu sa nešto govorancije, besplatnim čajem i kobasicama, i općenito dobrim druženjem, te dakako znojenjem.” 🙂 

Šapice iz Slavonskog Broda: Matilda, Ana i Anita

Kako je i predviđeno planinari & brojni izletnici se okupljaju u Slatinskom Drenovcu. Došla je uistinu velika i šarena ekipa iz mnogih krajeva Hrvatske, najviše Slavonaca i popriličan broj planinara iz Zagreba. Poveliki broj novih lica, te nešto mladih cura i dečki, od kojih sam uspio neke i snimiti na video zapis. Djeca su budućnost i najbolji sugovornici. Milina je kako surađuju sa kamerom. Riječ je curama  iz Vinkovaca i Slavonskog Broda.

Uglavnom, cupkamo u mjestu, pijemo čaj i grickamo peciva na temperaturi od svega nekoliko stupnjeva iznad ništice. Krećemo sa zakašnjenjem kojeg se ni HŽ ne bi postidio, no razlog je opravdan – gosti dolaze izdaleka i malo kasne. Iza 10 sati odlazi povelika skupna planinara koja se odlučila hodati kraću stazu i od tog trenutka su nedostupni oku kamere. 🙁

Strpljivi smo, i negdje oko 10:05 sati napokon krećemo i podižemo temperaturu. Ruta je poznata iz najave: Slatinski Drenovac > potok Šumećica > Kamenita kosa > Greben Sokoline > Jankovac > IV. lovačka staza > Stari drum > Slatinski Drenovac.

Preko potoka je sagrađen novi “pontonski most”, a na usponu HGSS-ovci pripremili konopce, gelendere i pridržavaju zgodne planinarke za stražnje dijelove tijela, vješto izbjegavajući nezgodne muškarce koji ni dobar dan nisu dobili. Mogli su i neku HGSS-ovku staviti da pomaže ružnijem spolu pogrdnim riječima i očitim provokacijama: hajde debeli, digni te noge kratki, smotan si kao sajla, skini paučinu s očiju, obriši nos, skoči da ti vidim oči… 😉

Tko ne vjeruje neka pogleda video zapis u uvjeri kakvih sve bljuvotina tu ima…

Od HGSS-ovaca valjda samo oni sa morske obale nisu bili prisutni. Svi drugi su došli kako bi uživali na Papuku i pružili pomoć u slučaju potrebe. Moram priznati da djeluju moćno, silno, pohvalno, crveno, šareno, sposobno, opremljeno, ušminkano, zategnuto… Ma ekipa za 10, a ni rendžeri nisu za baciti… Papa Štrumf (alias Miro Mesić) je sve zgodniji i markantniji, a tek’ ona njegova potražna kera Lara – milina ih je za vidjeti…

Moram pohvaliti i dobrog duha Papuka – Cigu (alias Josip Ciganović) koje je od priručnih materijala sklepao nove putokaze za IV. lovačku stazu i cijelu ekipu koja je istu počistila, kako bi je pripremila za današnje aktivnosti. Prije dosta godina tu stazu upravo gosn. Ciganović počistio svojom mačetom i golim rukama. Eee to su bila vremena. 🙂 Lako je danas. 😉

Ali to nije sve. Dečki i cure koji su skuhali grah i pripremalo kobasice su sve vrhunski odradili. Prava je šteta što kuhari nisu imali nešto za vegetarijance jer bješe tužno gledati, kako iz turbo kvalitetnog graha vade i bacaju najbolje komade slanine i mesa (vidi fotku). Sljedeći put treba skuhati i nešto malo riže sa povrćem kako bi se zadovoljila sva nepca. Istina, nisam probao ništa od toga, ali po izgledu, mljackanju i podrigivanju zaključujem da je sve bio na zavidnom nivou.

Nije na odmet spomenuti kako se Međunarodni dan planina obilježava 11. prosinca, a taj dan se uglavnom provodi radno, stoga planinari odaberu najbliži vikend kako bi taj veri spešl dej proveli u gorju. Organizaciju potpisuju Slavonski planinari i Park prirode Papuk.

 

Nažalost VIP Šapice iz Požege nisu prisustvovale na ovoj iznimnoj manifestaciji sa opravdanjem kako je start daleko, no ZG, KR i mnoge druge registarske oznake su pokazale kako se sve može kad se hoće. Ukratko, nema opravdanja za one koji nisu došli proslaviti naš Dan u dobrom društvu, sa ljudima koji isto dišu i kojima srce tuče kao ludo, kad ugledaju kamen, stablo, cvijet, gljivu, životinje, uspon i spust. Tako nekako. Dakako svima osim niže potpisanom. Haha, o daaa, meni od svega najviše znače ljudi. Planine su ti bile milijunima godina prije nas, i ostati će još dugo kad svi ljudi izumru zbog svoje gluposti, nastavka procesa teraformiranja ili kad Sunce spali sav vodik i helij, a možda nas i neki asteroid opali pa se sve zamrači. 🙁 Zato uživajte na planetu Zemlja, svaki dan i upoznajte nekoga i učinite jedno dobro ili barem korisno djelo, nemojte samo jesti i srati. Volite se, pomažite, poštujte naše crveno-bijele znakove…

Upoznao sam gomilu zanimljivih ljudi, prekrasnih žena, snažnih muškaraca, prozborio nekoliko riječi sa autorom knjige “Jankovac: Planinarska priča” gospodinom Balićem, koji nažalost nije ima mikrofon da malo bolje informira gladne i raspričane MDP-ovce o danima koji su iza nas, jer Đorđe je hodajuća enciklopedija i jedan vrlo zanimljiv lik. Treba iskoristiti to bogato iskustvo, znanje i silnu pozitivnu energiju koju taj čovjek ima, unatoč godinama i bolestima. Jer kad vidim sve te mlade i zdrave kojima je dosadno i ne znaju što bi sa sobom dođe mi da ih malo pridavim. 🙂

Ostatak priče će vam ispričati fotke u našoj fotogaleriji, uz napomenu da je 20-ak fotografija priložio i naš Šaponja Ivica Ranogajec (hvala).

Lijep pozdrav svima, posebice ljudima dobre volje, koji su uvijek nasmijani i spremni na suradnju, poziranje, davanje izjava i odgovora na moje bedastoće, jer bez njih – ne bilo ove priče i reportaže sa lica mjesta.

Miša Nicinger

P.S. Još jednom podsjećam i molim sve sa kojima se susrećem, razgovaram, naslikavam, da me uvijek podsjete na ime, mjesto i tako to. Volim vas i dragi ste mi do neba, ali nisam baš pametan i ne mogu sve likove povezati sa imenima i prezimenima, događajima. Puno je biciklista, planinara, trkača, a ja sam malo tup-tup. Ma šta malo!? Malo više. 🙂