Lagana tura
18.10.2015.
Na podnaslov ove priče su me nagovorili, po sistemu “teško žabu u vodu natjerati” inače si ja baš nikada ne bih dozvolio ovakve ispade i prostakluke. #samokažem
Kroz čičke do pi..e
Dan prekrakrasan, takoreći kao iz bajke, a brojno stanje na startnoj crti 8 (slovima osam) planinara. Šapice iz Slatine su ovoga puta pojačane novim i starim članovima: Jasna, Vesna, Miša, Miloš, Vanja, a zatim naša standardna postava iz Višnjevca: Ivan i Jasna, i nesvrstani Davor Osiječki. 🙂
S obzirom da moj Endomondo uzimam kao referencu, u odnosu na prošle i buduće pohode, odradili smo 19km. Istovremeno kod Davora piše 24km, a kod Ivana 14,3km.
Kada to sve zbrojimo i podijelimo prema formuli (19+24+14,3)/3 dobijemo 19,1km pa vi sad malo mozgajte koji je uređaj najtočniji. 🙂
Ukratko: Jankovac, Češljakovački, Tisovac, Trišnjica, Šumarski faukultet i tako to… malo markom, malo u ISPO maniri. Na nekom križanju pronalazimo i nesretne čičke, ali ne i rimu.
No koga briga za kote, nadmorske visine i prevaljene kilometre, kad u društvu imate mlade i zgodne & iskusne i nezgodne, željne razgovora, druženja, tišine i odmora.
OK, imamo mali nesklad u željama pojedinca jer su jedni željni tišine, a drugi razgovra, ali Šapice nikada nisu marile za takve sitnice i uvijek su na prvo mjesto stavljale skupinu kao cjelinu, po sistemu “jedan za sve – svi za jednog”. Tako je barem u teoriji, a kad zagusti vrijediti će ona stara narodna “tko preživi – pričati će”.
Miloš je baš kao i Nataša glatko odbio napisati ovu priču i dati jedan potpuno drugačiji pogled na naše današnje putešestvije. No, zahvaljujući Endomondo tragu, galeriji fotografija i video zapisu, biti će najbolje da skratim ovo slovnu torturu i prepustim vas multimedijalnom užitku. 🙂
Današnji dan osim po brojnosti, iznimno lijepom vremenu, i uistinu laganom pohodu pamtimo i po susretima sa planinarima iz: Požege, Zagreba, Đakova i Osijeka. Neki od njih su vrijedno radili na planinarskom skloništu Trišnjica (novi most i priprema drva za zimu), a drugi su vršili pripreme za Papuk Trekk & Trail 2015. koji se održava krajem studenog.
Što da vam kažem u svezi podnaslova? Baš ništa! To je tek jedna od mnogih gluparija koja se rimuje i zvuči perzverzno, izrečena je od strane sigurno pogađate koga, iako to sa planinarenjem “blage veze nema”. Planinari samo na jedno misle (hrana) i takve im “unutra-van” bedastoće jednostavno ne padaju na pamet.
Nego, budite vi meni lijepi i rumeni, i svakako se pojavite opet na startnoj crti jer zdrav život znate i sami – nema cijenu, i nije ga moguće kupiti. Potrebno je svojski se oznojiti (čitaj: puno raditi i malo jesti) jer sve ostalo su bajke za malu djecu.
Miša Nicinger
