Kapavačka laganica

I tako nakon dugačke pauze, izolacije, karantene, korone i čega sve ne napokon protegnusmo nogice po obroncima Papuka/Krndije. Naša današnja avantura je bila kratka ali slatka. S obzirom da je još uvijek na snazi ograničeno kretanje i druženje manjeg (čitajte maksimalno dvoje) broja osoba pa čak i na javnim površinama. Držali smo se propisanoga razmaka, a i dobili smo neočekivanog prijatelja.

Šetnju smo započeli s Međe te krenuli put Kapavca. Na samom startu nam se pridružio četvernonožni neimenovani prijatelj koji se vrlo vjerojatno izgubio. Naime, današnja pratnja nam je bio predivan pesek koji je ostao sam i u potrazi je za svojim ljudima.

Dan je bio natprosječno vruć ali apsolutno predivan. Pred nama se pružala predivna šuma puna zelenila i šarenog cvijeća. Došavši na livadu borovnica uživali smo u kavici i predivnom pogledu. S obzirom da  smo prošli pokraj nekoliko livada punih srijemuša, nabrali smo ga dovoljno za “Mišin gurmanski začin”.

I tako smo došli do najvažnijeg dijela dana, a to je ručak. 🙂 Odlučili smo klopati na Petrovom vrhu, a do tamo smo se morali još malo pomučiti.

Današnja avantura kratka, slatka i znojna. Vrijedilo je svakog trena provedenog u predivnoj prirodi u još boljem društvu. Nadamo se da će se ova situacija uskoro promjeniti, te da se uskoro vidimo u nešto većem broju.

Marija Bešlić

Pas je potpuno socijaliziran, umiljat, mazan, čist, mirisan, ne laje, ne laže, ne krade… Malo je žedan i gladan. Ukratko jako dobro odgojen i vjerojatno vrlo drag vlasniku. Ako znate nekoga kome je nestao pas, a gravitira oko Međe (Orahovica, Duzluk, Kutjevo, Gazije) svakako javite da se pas muva oko vidikovca tj. parkinga pokraj napuštenog kamenoloma. Hodali smo ~ 4 sata sa tim simpatičnim psom, popio je malo vode i pojeo par komadića naših sendviča.

S obzirom da se Šapice nisu okupile točno 33 dana, ovaj pohod bismo mogli proglasiti povratkom u velikom stilu, jer kako drugačije opisati prekrasno vrijeme i još bolje društvance. 😉

Miša Nicinger