Kako je Potjeh tražio Pljuskaru

22.05.2011.

Nekoć davno… Tako započinje svaka bajka, pa i ova naša planinarska. Ekipa Slavonskih Šapica (Miša, Ivona, Jasna, Ivan i ja) usudila se probati nešto novo, nešto divlje.  Napuštamo sigurnost obronaka Papuka te polazimo u avanturu preko sedam mora i sedam planina, hodamo sedam dana i sedam noći te konačno stižemo u podnožje Dilj-gore. U planinarskom domu Đuro Pilar u Slavonskom Brodu pridružuju nam se i lokalni entuzijasti (Jozo, Goran, Stipo, Ivana, mali Filip i Nataša), te naša družina od ne tako skromnog broja 11 laganim hodom kreće prema Pljuskari.

Možda su Vam sada malo jasnije i bajkovite aluzije. Naime, upravo u šumi okolice Slavonskog Broda nalazi se „Brlićevac“, tj. ljetnikovac obitelji Brlić, gdje je Ivana Brlić Mažuranić, Hrvatski Andersen,  stvarala svoje „Priče iz davnine“.  I doista kada zađete među krošnje drveća jasno vam je zašto je upravo ovaj kraj bio inspiracija za Šumu Striborovu.

No, da se vratimo na temu. Prati nas prekrasno sunčano vrijeme, od najavljivanih kiša ni traga. A planinari, k’o planinari – u hodu se razvija priča, šala, smijeh se ori. Iskusni gljivari Goran i Jozo upućuju nas u tajne zanata, uvjeravajući nas da je „svaka gljiva ista“ samo oku amatera. Nije da im ne vjerujemo, ali što je sigurno…

Nakon nekih 2 h hodnje stižemo do kanjona Pljuskara (278,5 m/nv), kojega krase planinarsko sklonište i slapovi, ali i ruži kamenolom. Vrijeme je ručka te gladni planinari vade doma pripremljenu trpezu, koja često uključuje tradicionalne slavonske delicije, ali i domaće kolače, kolačiće, buhtlice… Ništa ne budi apetiti bolje od šumskog zraka. 🙂

Ono što nam se dalje dogodilo nitko nije mogao naslutiti… Kao iz neke bajke pridružuje nam se Ivica Klem, ratni vojni invalid i dobri duh Pljuskare.  Riječ je o iznimnom čovjeku koji gotovo svakodnevno obilazi Pljuskaru i brine se  o njezinim obroncima. On u Pljuskari pronalazi svoje utočište i inspiraciju, a zauzvrat čuva njezinu ljepotu. Sam je očistio većinu toka potoka od nagomilanog lišća i zemlje te udahnuo život u slapove Velika i Mala Pljuskara. Osim toga uvodi nas u svoj alegorijski svijet šume, vodeći nas lokalitetima kojima je pridao neobična i bajkovita imena. Tako nas upoznaje s hobotnicom, žirafom, katedralom, djetlićem…. Zapravo je riječ o drveću i prirodnim ljepotama zanimljivog i asocijativnog oblika. Kako nam je i sam priopćio: „Šuma je nešto čarobno i daje čovjeku snagu, samo treba znati gledati.“ Svemu se osobito raduje Filip, sin Ivane i Stipe. On je tu na svome, pa trči, skače, istražuje svaku biljku, zaviruje pod svaki kamen. U njegovim dječjim očima Ivičine priče postaju stvarnost.

Naš posjet Pljuskari približava se kraju, pozdravljamo se sa simpatičnim Ivicom i nastavljamo dalje. Nakon još cca sat i pol hodnje stižemo do umjetnog jezera Petnja. Scena oduzima dah, plavetnilo dokle oko seže, ma naprosto mami na kupanje. A usred jezera iznenađuju nas čudnovate zlatne ribice, bolje rečeno zlatni šarani koji se lijeno brčkaju. Možda je to bio samo san, jesmo li još uvijek bili pod utjecajem „Čarobne šume“? Iskusni ribiči i ribolovci, pomozite razotkriti tajnu!

Ovdje nas nažalost napuštaju Ivana i Filip koji su, usprkos tome što nisu izdržali do samog kraja, uspješno odradili svoju planinarsku inicijaciju. Ovim putem vam želimo čestitati na upornosti i zaželjeti još puno prehodanih kilometara, korak po korak!

Naša već umorna ekipa polako zaokružuje put. Još sat i 40 minuta te se vraćamo na točku polazišta. Još valja napomenuti šećer koji nas je dočekao na kraju, posjeta vrtu koji je osvojio nagradu za najljepši vrt u Slavonskom Brodu. Doista je nešto nesvakidašnje! Izgledom podsjeća na japanske zen vrtove, svaki korak te uvodi dublje u njegove tajne. Prvo uočiš ružičnjak, zatim voćke, raznovrsno bilje, grmlje, drveće, a u samom  srcu – umjetno jezerce. Toliko je truda i resursa uloženo u ovaj privatni Edenski vrt.

Vidite dragi planinari, svijet je prepun ljepota koje samo čekaju da ih otkrijete. Treba samo poduzeti prvi korak.

Sunce je izmamilo čak i najtvrdokornije spavače osječkog ogranka Šapica, te su iz svoje pasivne, „parazitske“ ( Miša 🙂 ) uloge postali aktivni sudionici web portala. Slatinčani neka malo odmore, zaslužili su. 🙂 Haj-ho!

Autorica teksta: Vlasta Lončarić
Majstorica fotografije: Jasna Tušek-Lončarić.

8 comments

  • Miša

    To je priča! A ne kao one dosadne nabrajalice što smo imali prilike čitati zadnjih 25-30 dana. 🙂

    Tušek-Lončarići – nije što ste naši al’ stvarno ste dobri!

    Dobro izgledate, pišete, fotkate i obrađujete drvo raznolikim alatima – pa tko vas ne bi poželio u ekipi!? 😉

  • Ivan

    Miša: “obrađujete drvo raznolikim alatima”

    To još nije potvrđeno u praksi, ali nakon novog seta alata, hm.. 🙂

  • Stipo

    Svaka čast Vlasto, nema se što dodati ovom slikovitom i inspirativnom članku, koji je usput rečeno napravljen bez imalo pretjerivanja.
    Pa sad neka netko ostane hladan na ovaj prekrasni i nadasve zdrav sport.
    Pozdrav od novog člana planinarske obitelji uz želju za što skorijim druženjem s ruksacima.
    Stipo

  • Nataša

    Vlasta i Jasna, priče i fotke su prekrasne!

    Zanimljivo je pogledati nešto što često gledaš i više neprimjećuješ kako je posebno, očima koje to gledaju prvi put.

    Nataša – domaća na Dilju 🙂

  • Pa što ste, sve vrijeme, vas dvije čekale. Toliko se Miša namuči da napiše, jako dobre, osvrte sa izleta a one dvije skrivaju svoje kvalitete. Bravo Vlasta i Jasna. Sada kada ste načeli Dilj, iznenađenja tek predstoje ! Bumo išli.
    Klen je priča za sebe. Nažalost često neshvaćen i podcijenjen.
    ISPO ide u VTC. Mirjana i Ivia zovu.

  • Miša

    Uistinu je lijepo vidjeti nove tekstopisce, ali i nove komentatore i dakako planinare.

    Odmah se vidjelo da će Stipo biti planinar. Ako uspije udružiti snage sa Filipom biti će to dvostruko korisno (zdravlje & druženje) jer kad malac poraste sve će se promijeniti.

    “Nataša – domaća na Dilju :-)” e ova ti je stvarno dobra. 😉

    Miro gospođu Anitu za ručici i da se vidimo tamo negdje…

  • Miša naravno da ću ruku pod ruku i u planine. Ivona, kao što kaže fotka sa stranice HGSS nema u blizini tvoje ručice. Pružaj. Hodi i ti s nama baku tržiti.

  • Ivona

    Nije mi jasnooo… što ne zatvaraš zubnu pastu… 🙂 Šalim se.. ma ne… ne kužim, jel se to odnosi na moje ručice? Ali ja sam bila 2 dana s vama tamo, a kasnije nije nitko zvao više.. ili, možda mislite na Mišu i njegove ručice? 🙂

    U Vtc mislim da jedna ekipa iz Pž i jedna iz Sl dežura na pohodu… Miša vam se može priključiti za ISPO…