Uspon na Jankovac

23.11.2008.

Dan kao stvoren za šetnju planinskim bespućima, lijep, sunčan, suh i blago prohladan…Parkiramo našeg limenog ljubimca u podnožju Parka Prirode Papuk, točnije na izlazu iz Slatinskog Drenovca, a na početku četiri kilometraskog uspona, koji vodi do poznatog i turbo popularnog izletišta Jankovac.

Naoružani smo foto-aparatima marke Pentax (K10d i K20d) i teleobjektivima te naravno dobrom voljom i početničkim entuzijazmom. Istini za volju, Ivona me već dulje vrijeme pokušava senzibilizirati, to jest uvjeriti kako je upravo planinarenje ‘prava stvar’ s obzirom na njezina visinska iskustva od najmlađe dobi na Vlašiću (BiH) i u novije vrijeme na Velebitu, ali se moja malenkost čvrsto držala bicikla (kao pijan plota) na kome prevalim cca 12.000km svake godine.

Uspon započinjemo na sjevernoj strani Papuka gdje je i danju temperatura nekoliko stupnjeva niža s obzirom da sunce uspijeva tek u podnevnim satima probiti i svojim zrakama svladati visinske prepreke na koje nailazi.

Već poslije par stotina metara uspona, na tlu se suočavamo sa zanemarivim količinama nečega što sliči na snijeg i ogromnim količinama smrznutih kapi koje prekrivaju grane i svjetlucaju poput bisera na suncu a u pozadini imamo neopisivo lijepo nebesko plavetnilo.

Slika je idilična, raspoloženje raste zahvaljujući svježem planinskom zraku, huku potoka koji nas prati u stopu krivudavom cestom od vrha, prekrasnim scenama za fotkanje i malo po malo krećemo u avanturu koja neće imati kraja…

Savladali smo kilometre uspona (bez teškoća) i napravili krug oko Slapa Skakavac a zatim i oko jezera, pa krenuli na spust (kako to gordo zvuči) do automobila, usput smo s visine i puni samozadovoljstva postignućima, promatrali sve one što su automobilom išli do samoga vrha.

Nebrojeno puta sam prošao tom istom cestom biciklom i uživao u krajobrazima, ali nikada hodajući, a upravo pješačenje pruža mogućnost potpunog stapanja sa okolišem, promatranje svih pojava bez ometanja, osluškivanje zvukova divljine i što je nama posebno zanimljivo fotkanje.

Puni sebe i zadovoljni (posebice ja) novim iskustvima i prvim planinskim koracima, sklopili smo tiho i bez riječi tajni pakt, da ćemo se vratiti i nastaviti započeto…

Miša Nicinger

One comment

  • Bravo, čestitam na lijepom izletu i hodanju. Meni je Jankovac raj na zemlji. Dakle mislim da znam tko ste vas dvoje, sjećam se dvoje sa aparatima i objektivima na pohodu Zvečevo-Točak 🙂

    Topli pozdrav