Iznad oblaka
24./25.09.2016.
Triglav
Iznad oblaka
Evo došlo vrijeme da ispišemo koje slovo, tj. da vam pokušam barem malo dočarati naš uspon na najviši vrh Julijskih Alpi, Slovenije iliti bivše države Juge prekrasni i nimalo bezopasni Triglav koji nas svojom visinom baca pod oblake i iznad njih na 2864 m/nv. Kao prvo da mi je netko davno prije rekao da ću se penjati i popeti na vrh Triglava rekao bih mu da je lud il’ mu noge smrde.
Triglava se sjećam kao dijete kao i većina vas jer smo učili u školi da je to najviši vrh bivše države što mi nije baš predstavljalo u dječjoj glavi nešto posebno, tamo neka planina popneš se i to je to. Pošto sam u zadnjih nekoliko godina počeo sve češće hodati po Papuku tako sam i počeo razmišljati sve više o pravim planinama.
Mogu reći da mi se ispunio san ove godine poslije Dinare, Južnog Velebita i Plješevice nisam ni mislio da ću zakoračiti nogom na Triglav i to neočekivano i brzo. Dakle HPD „Bršljan“ obilježava 90 godina uspona našeg prvog člana na slovenski vrh, odlučeno je da to treba ovjekovječiti.
Eto došlo je vrijeme da i ekipica lakonogih (footloose) od 5 članova to riješi na bilo koji način… i tako krenusmo put Slovenije.
Petak – 23.09.2016.
Krenuli smo oko 13.30h autoputem prema Slovenije točnije do Jesenica gdje magistralnom cestom odlazimo do Mojstrane i vozimo se gore prema Aljaževom domu gdje trebamo noćiti, ali zbog malih problema spavamo u Šlajerovom domu 50-ak metara dalje.
Subota – 24.09.2016.
Dizanje u 05:30. Obavljamo sve što treba tako da u 07:00 krećemo prema vrhu. Jutro nam ukazuje da bi mogao biti krasan dan što se i pokazalo. Krećemo se makadamskim putem točnije dolinom Vrata do spomenika gdje skrećemo lijevo u bukovu šumu. Prije spomenika nalaze se smjerokazi. Mi smo odabrali atraktivniju i zahtjevniju stazu tzv. Tominškova pot (put).
Nakon nekog vremena izlazimo iz šume i dolazimo do prvih stijenja gdje počinje čitav niz kako kažu planinari polica i vertikala tj. putevi imaju čelične sajle, klinove i ljestve, a takve uspone zovemo ferrata ili željezni put. U dosta situacija koristimo pasove tj. vežemo se za sajle pošto na nekim dijelovima puta visimo nad provalijom gdje imamo krasne i nezaboravne poglede prema Škrlatici, Triglavu i kotlini iz koje smo pošli.
Nakon par sati dolazimo na spajanje staza desno se odvaja put za Čez Prag a mi nastavljamo do račvanja puteva jedan vodi do Staničevog doma (koče) a drugi ide prema domu Kredarica, do koje stižemo u 12:30. Tu ostavljamo stvari i uzimamo mali predah. Inače atmosfera ispred doma je opuštena.
Mnoštvo planinara koji su sretni i veseli što se nalaze tu. Neki od njih su bili na vrhu, a neki će krenuti. Dok smo odmarali gledali smo okolo druge vrhove, sunce koje se probija kroz oblake, plavo nebo i čavke u letu. Divili smo se svemu oko sebe i kad baciš oko na grdosiju od Triglava, vidiš ljude kako se poput mrava uspinju i silaze po kamenitim stijenama, hodaju po grebenu ove prekrasne planine.
Obuzima te radost i sreća kada znaš da ćeš za koji trenutak i ti postati dio svega toga. Gledaš prema vrhu i imaš osjećaj kako te ona zove k sebi. Nakon nekog vremena odlučimo krenuti gore laganim korakom sa djelićem straha (pozitivnog) i poštovanja prema ovoj predivnoj planini koja nas je primila u svoj zagrljaj.
Zahtjevnim usponom se penjemo na Mali Triglav i preko njega dolazimo uskim grebenom do vrha. Vrijeme je inače bilo idealno bez vjetra uz sunce koje bi za trenutak nestalo kada ga prekrije koji oblak ali se svojom toplinom ipak vraćalo da bi nam obasjalo put i grijalo nas.
Uspon do vrha trajao je koji sat zbog gužve. Gore smo odradili što smo trebali, obilježili smo godišnjicu, čestitali si. Neki su krstili uspon na 2864 m/nv užetom po stražnjici, punili se energijom, uživali smo u svakom pogledu s vrha i stvarno možeš doći do zaključka da nema veće umjetnosti od prirode i da nisi svjestan koliko je to bogatstvo i sreća, stoga voli planinu svim srcem svojim i ona će ti to vratiti. A kako?
E to će morati svatko zaključiti na svoj način… inače na vrhu se nalazi i značajna stvar poput Aljaževog stupa koji ujedno obilježava vrh i služi kao sklonište za planinare… stane možda četiri čovjeka ovisno o veličini. Krenuli smo dolje prema Kredarici i stigli zadovoljni i sretni puni pozitive. I samo da napomenem dolaskom na Kredaricu susreo sam prijatelja Gorana Delića iz Zagreba kojega nisam ni vidio ni čuo 23 godine s kojim sam proveo dane u Delnicama 1993. godine u HV-u. Jednostavno da ne povjeruješ da je to moguće da se sretneš s čovjekom nakon toliko godina i to na Triglavu. Ovaj susret mi je još više uljepšao i sam uspon.
Nedjelja – 25.09.2016.
Dizanje u 06:00 ujutro. Pakujemo stvari, doručak, kavica, gledanje izlaska sunca koje ostavlja fantastičan dojam. Polazak iz doma u 08:00. Hodamo od Kredarice istim putem prema dolje s kojim smo i došli do raskrižja gdje se odvajamo lijevo i odlazimo putem Čez Praga. Inače put je malo nezgodan jer većinom puta prevladava sipar i dešavalo se da guza ljubi zemlju (guzbrigen) stoga opreza nikad dosta.
Putem se pruža lijep pogled na kotlinu i put kojim ćemo doći do Aljaževog doma. I na ovome putu na nekim dijelovima su postavljene sajle i klinovi.
Nakon 3 sata se spuštamo na izvor rijeke Triglavske Bistrice i malo se okrepljujemo izvorskom vodom. Odlučili smo da ćemo hodati uz korito rijeke dokle ono vodi. Poslije toga prelazimo na put Triglavske Bistrice i dolazimo do početne točke odakle smo krenuli u petak. Pakujemo stvari u auto i palimo ćiku…
Misija odrađena kvalitetno. Do sljedeće priče budite mi živi i zdravi, puno pokreta, manje stresa. Pa-pa du-du.
Zahvale:
Dejanu Ercegu na organizaciji i vođenju, cijeloj klapi: Dubravki, Beli, Kreši na ugodnom druženju. Hvala predsjedniku Miri Mutteru i svima ostalim članovima HPD „Bršljan“ na čestitkama i podršci. Veliko hvala ljudima koji održavaju i markiraju planinarske staze i koji vode brigu o klinovima i sajlama koje su u kvalitetnom stanju i usrećuju i ostavljaju veliku sigurnost u nama.
I hvala dragom Bogu koji nas je čuvao i pazio cijelim putem.
P.S. malo kad razmislim osjećam se ponosno. Nije to neki podvig, ali nije ni za baciti. E sad ljudska prokletinja te tjera da ideš još i višlje. Šta je sljedeće samo Bog zna. Iako sam rekao šta ću više tamo popeo sam se na vrh ipak sam lagao stoga se ispričavam… tamo svakako treba otići da vidite tu ljepotu i atraktivnost.
Napomena:
Ako idete u ovakve avanture obavezno nosite kacigu i paseve (pojaseve s gurtnama i karabinere) zbog svoje sigurnosti najviše. I još nešto noćenje u Aljaževom domu stoji 10 eura na Kredarici 14 eura…. vjerujte isplati se svakog eura jer kune ne primaju.
Dražen Šmit
