Iz doline u visine
03.01.2010.
Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače.
Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari!
Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju crva u guzici koji im ne daje mira i tjera ih na cjelodnevno izbivanje od kuće, od topline doma, od sanjivosti, od odmaranja, prežderavanja i ljenčarenja… Takve se ljudi deklariraju kao zaljubljenici u prirodu i za divno čudo pronalazimo ih sve više, poput gljiva poslije kiše. 😉
Ovoga puta na istraživačko planinarstvo Miro iz Pleternice (napokon sam zapamtio da nije iz Požege) 🙂 vodi na pohod: Ružu, Gabrijela i Željko iz Našica, a tu su i Josip iz Požege i Drago (9A6NDD) iz Velike koji živi i radi u Zagrebu, i dakako dvije Šapice Ivona i ja (ako sam izostavio nekoga iz Slatine neka se javi, dopisati ću).
Krenuli smo sa lokacije Mijači 256m/nv i popeli se na 505m/nv, pregazili Krčevine (na karti piše Krčevine, a na planinarskom putokazu Krševine) i Metle, uspentrali se preko Čučeva i još nekih vrhova na 854m/nv. Tu je negdje bio izvor Inđina voda gdje smo ručali, negdje prije ili poslije vidjeli smo nešto malo ostataka od Unprofora, jedno veliko partizansko groblje, svladali Balačko brdo, potok Krajcinovica, tražili smo Stojanov grob ali ga nismo pronašli i na kraju pregledali jedno od najljepših mjesta na Papuku – Vražji mlin. U toj lijepoj i dubokoj klisuri je uistinu prekrasno i pomalo opasno, nažalost bilo je kasno i previše mračno za bolje fotke.
Što više dodati, osim da nam je bilo lijepo i iznimno ugodno, planinariti tih 7 sati od točke A do točke B. Najvećim djelom hodali smo nemarkiranim ili slabo markiranim stazama, puteljcima i šumskim putovima, a pri kraju malo i makadamom. Vrijeme tijekom pohoda je bilo hladno i suho, temperatura se kretala oko -4°C, snijega na stazi ima tek nešto malo, tlo uglavnom smrznuto i prekriveno debelim slojem lišća i puno, puno polomljenih grana. Od divljih životinja sreli smo samo nešto malo divljih svinja.
S obzirom da staza nije bila kružna, automobile smo strateški razmjestili po Papuku, a prije i poslije pohoda prevozili smo jedni druge vamo-tamo i u konačnici sve lijepo priveli kraju. O da, trebali ste ići sa nama na hodanje, upoznavanje, druženje, ćakulanje, duboko disanje i otkrivanje dosada neviđenih ljepota naše omiljene planine.
Fotke kao i uvijek možete pogledati našoj fotogaleriji.
Miša Nicinger
