Antina špilja
28.03.2010
Započnimo ovu priču sa rečenicom “Miro Mesiću vraaaatiiii seeee”. 😉 Svi smo mi bogzna kako načitani, lijepi, pametni i sposobni ali nekako obezglavljeni. 🙁 Eto i to je rečeno…
Šesnaesteročlanu ekipu čine: Žarko Roček – Žare, Helena Sigurnjak i Branka Hećimović iz Pakraca, Marko Svjetličić, Zdravko Ećimović, Davor Martinčić i Josip Perše iz Požege, Ruža i Željko Petrović i vodič Gabrijel Damjanović iz Našica, Josip Ciganović iz Alilovića i predstavnici domaćina Zorko Štajner i gospodin X kojima se od srca zahvaljujemo, a zatim Vlatko Gribl, Ivona Lozić i moja malenkost iz Slatine.
Pohodili smo Krndiju i Papuk, točnije: Orahovačko jezero – Stjenjak – izvor Iskrica – Pustinjakova špilja – Petrov vrh (701 m) – Međa (cestovni prijevoj) – Rudine (706m) – Antina špilja – Stari grad (700 m) – Ružica grad – Orahovačko jezero. Sve to za samo 8 sati i 55 minuta hoda. 🙂 Bravo mi!
Za početak balade ispenjali smo Stjenjak koji sliči bilo kojem mjestu na Velebitu i po terenu i po govnima koja su razasuta na sve strane! Dobro ako ćemo pravo, Velebit su zasrale divokoze, a Stijenjak obične koze (ista stvar drugo pakiranje). 🙂 Ukratko, mjesto je lijepo, opako, strmo, moćno i izaziva silno strahopoštovanje. Iskreno, da mi je netko pričao – ne bih mu vjerovao. Niti sada ne vjerujem ali imamo dokaze u fotografijama, da nadomak pitome Orahovice postoji mjesto za alpinističko penjanje, mjesto na kome vam smetaju štapovi, ruksaci, na kojem bi vam dobro došle kožne rukavice, magnezij u prahu i grčevito se držite za oštre rubove stijene. Ma nešto prekrasno! 🙂
U dva tri skoka stigosmo do Manastira sv. Nikola koji odoljeva zubu vremena, čupkamo Vlasac koji ćemo ubaciti u sendviče, a zatim i do izvora Iskrice gdje je voda uistinu dobra, hladna, mokra i turbo de luxe ukusna. Pozdravljamo daždevnjake, tritone alpinuse, žabe i buduće punoglavce i eto nas u Pustinjakovoj špilji. Špilja je baš cool, lijepa i prostrana, pa ne mogu a da ne zamislim scenu sa Ejlom iz fantastičnog serijala koji je napisala Jean M. Auel: Pleme špiljskog medvjeda, Dolina konja, Lovci na mamute, Ravnice povratka… Ako niste obvezno pročitajte! Ima čak i jedan film na tu temu, iako je u knjigama šest puta bolje obrađena tematika i ako baš hoćete erotika.
Ručamo na prijevoju Orahovica-Kutjevo u podnožju Kapavca, a zatim negdje na velikoj visini beremo Medvjeđi luk koji prekriva pola planine. 🙂 Da ne duljim, teško je prepričati u nekoliko rečenica 9 sati hoda, druženja, smijeha, znoja… Što se tiče Antine špilje, a što reći osim da je to bilo uistinu prekrasno iskustvo. Hvala svima koji su nam to omogućili, uz duboki naklon do zemlje i tako nekoliko puta. 😉
Unatoč povremenim udarima vjetra dan je bio prekrasan, plavim nebom plovili su bezbroji oblaci, a sunce nas je više grijalo nego ometalo. Vidljivost je bila upravo fantastična! Ukratko bo je to izlet u nepoznato za čistu 10-ku. Hvala svima. Vidio se opet uskoro ako ne i prije…
Ne zaboravite baciti pogled na fotke u našoj fotogaleriji…
Miša Nicinger