Hod, hod, trkohod…
15.11.2020.
Današnjim trk, trk, hodotrkom zaključujemo sa najavama i pokušajima stvaranja ozbiljnije ekipe za trčkaranje tj. treniranje u planinama. Malo ćemo više planinariti, pa se izvolite pojaviti i ljudikati. Lijepo se obucite, nabacite osmjeh, uvucite trbuh, isturite sise i ponesite kolačiće. 🙂
Danas su nam u zadnji tren svoj dolazak otkazali Našičani, a na startnoj crti se pojaviše planinarski prijatelji: Džambo, Mira i Ana-Marija sa ZG prijateljicama. Unatoč smanjenom broju, naša se mala trkohodajuća nakupina promuvala po Krndiji, Kapavcu, Petrovom vrhu, nimalo umorila, niti jednom zalutala i dobro zabavljala.
Odradili smo predviđenu rutu: Međa > Kapavac > Međa > Petrov vrh > Manastir sv. Nikola > Izvor Iskrica > Međa i istrčali nešto preko 12 km u solidnom tempu za brdski trkohod (9:07 min/km). Mi sretni i zadovoljni. 🙂
Spust sa Petrovog vrha prema Manastiru sv. Nikola nije baš idealan za trčkaranje jer su šumski radnici iza sebe ostavili gomilu grana, a niti ogromna količina suhog granja i kamenje skrivena ispod opalog lišća plus veliki spust – nije baš idealna podloga za skakutanje. Više za lomove kostiju… Na jednom mjestu se spuštamo na guzicama, jer štapove nemamo, a teren je uistinu opasan.
Nažalost, i poslije spusta na ravni dio – uvjeti se nisu znatno popravili. Naime, cijela ta dionica od Petrovog vrha do Manastira je prošarana granama i kamenjem na stazi, pa smo umjesto trčkaranja, hodali kao po jajima.
Jedna je trkačica uganula nogu, pa je djelatnica novo-otvorenog CENTRA FIZOTON pružila stručnu pomoć. Stoga ne čudi, da smo rušenje rekorda staze ostavili za proljeće i ljeto 2021. godine.
Niska temperatura na startu (+7°C) se tijekom trkohoda podigla, zahvaljuću našim motorima sa unutarnjim sagorijevanjem kisika, a kasnije i zbog promjena na stazi koje su ovisile od nadmorske visine, izloženosti vjetru, strani svijeta i mizernim pokušajima proboja sunčevih zraka. Generalno jako dobro za hodanje i trčanje.
Lijep pozdrav i ostajte mi fit.
Miša Nicinger
