Fantastičan spoj
20.07.2014.
Današnji pohod bespućima Papuka protekao je upravo onako kako su naši vodiči Ivan i Davor zamislili, ako ne i bolje od toga. Na startu su osim dobro poznatih i pomalo izlizanih lica neočekivano pristigli mladi i dugo očekivani planinarski kadrovi, povratnici i planinari u GSS uniformi iz stanice Orahovica.
Novo lice i nadamo se buduća šapica je mlađahna i poletna Sandra koja ima kapacitet i sve predispozicije za osvajanje Alpa i Himalaje, povratnica je naša Jasenka, a GSS-ovac na visini zadatka – Ivica Kašuba. Što reći? Bilo je to iznenađenje koje mogu opisati kao: lijepo, ljepše i no krasno. 😉
Sukladno dobroj organizaciji, još boljoj ekipi, prekrasnom danu i dobrom raspoloženju – šapice i oni koje se tako osjećaju su po tko zna koji put uspjele upriličiti izniman pohod i povezati u neraskidivu cjelinu čak tri slavonske županije (redoslijed po brojnosti planinara): Virovitičko-podravsku, Osječko-baranjsku i Požeško-slavonsku.
Prvo mi iz VPŽ (a što mogu kad nas ima kao Rusa i Kineza): Jasna, Vesna, Jasenka, Sandra, Miša i Ivica (VT), zatim Osječani: Jasna, Ivan i Davor i na kraju Miroslav iz Jakšića tj. Zlatne doline, koji nam se pridružio kod Šarenog stupa u točno 10:00 sati.
Hopa-cupa svi mi skupa smo krenuli sa pustog i praznog Jankovca put Češljakovačkog visa, Bazove glave, Domobranske livade, vrha Kolac, potoka Velika Radetina, uslijedio je Jarcoder, Mrežasti Rust i povratak na Jankovac.
Prehodali smo blizu 30 km, krećući se prosječno brzinom od približno 4.5 km/h. Sve u svemu preko 7 sati hoda. Nije malo, morate priznati, iako su mnogi bili spremni odraditi još koji kilometar, no nestalo nam je staza. 🙂
Najviše muke zadala nam je sječa drva na koju je upozorio naš Josip Ciganović poznatiji kao Cigo, koga nažalost nismo imali prilike susresti i uživo pozdraviti. Cigo hvala – vidimo se uskoro. 🙂
Za početak bacite pogled na naš mali video prilog, koji će nadam se biti zadnji snimljen mobitelom jer uskoro dolazi nova komapaktna video kamera za ovu namjenu.
A zatim bacite pogled i na fotke. Tko zna možda se na njima prepoznate ili ugledate kakvo zgodno stablo ili panj. 😉
Pozdrav svima i vidimo se ponovno u znoju i rumenilu lica svojih. Ovo dakako ne vrijedi za naše drage i vjerne čitatelje. Njima poručujem – pridružite nam se…
Miša Nicinger
