Čarobna bajka: 13 vrhova Papuka
02.05.2020.
Jedna vesela ekipa od 9 članova odlučila je iskoristiti vrijeme corone odnosno, neodlaske na utrke na istraživanje Papuka, oživljavanje starih i zapuštenih ruta, obilazak predivnih vrhova od kojih su neki nezasluženo ostali izvan planinarskih staza. Neke od njih poznaju samo stari iskusni planinari, ali evo, ovim putem odlučili smo obnoviti sjećanja, i sve to malo prilagoditi i novijim generacijama, kako putem slika tako i GPS tragom. Pa evo, prvi dio naše rute trebao je obuhvatiti 13 vrhova Papuka, sa startom u Gazijama, Planinska kuća Tivanovo.
Ovim putem velika zahvala domaćinu koji nam uvijek izađe u susret i ustupi kuću na korištenje. Čovjek velikog srca, ljubitelj prirode i nas veliki prijatelj, kako ga mi zovemo, Tivan, je svakako naš 10-ti član, čovjek iz pozadine bez kojeg to ne ide.
Start rano ujutro, oko 8h, kiša lagano pada, sumaglica, i iako naizgled teški uvjeti, priroda nas je počastila nevjerojatnim prizorima, od kojih se neki vjerojatno vide samo jednom u životu. Igra sjene, zelenila, sumaglice i kasnije sunca učinila je ovu avanturu posebno lijepom, pa svakako bacite pogled i na slike. 🙂
S obzirom na očekivanu dužinu od 70+ km odlučili smo da samo nas četvero obiđemo sve vrhove, a ostatak ekipe koliko uspije, iako, dojam je da smo svi mogli sve, samo nismo željeli da ovo bude mučenje već čisti užitak.
Damir Weber i Helena Vonić išli su najkraći dio, 40-ak km do Bazove glave i nazad. Pokazalo se jako dobrom odlukom jer je Helena bila odličan pejser ekipi, ne prebrzo, ne presporo, taman da tim tempom završimo do kraja dana. Martina Maloča i Lija Lisica su krenule nešto lakše, s ciljem od 50 km, a Dunja Straka u početku s nama, a nakon Bazove glave se vraća s Damirom i Helenom do Martine i Lije i s njima nastavlja dalje.
Antonio Dujmović, Đuka Borisević, Krešimir Valentić i moja malenkost, Damir Kligl nastavljamo dalje sami. Do trenutka razdvajanja iza nas su ostali Vrhovi, Petrov Vrh (Krndija), 700m, Kapovac, 790m, također vrh Krndije, ali dio Parka prirode Papuk, zatim M. Vincine, 718m, Javor, 712m, Klokočica 740m, Bazova glava, 773m.
Nas četvorica nastavljamo dalje prema Domobranskoj livadi, 836m i Češljakovačkom visu, 825m. Češljakovački Vis, kasnije se pokazalo je ujedno bio i krajnja točka naših cura koje hrabro obišle tih 8 vrhova i na kraju zaokružile svoju ciljanu dužinu od cca 50km i s ukupno svladanih 2000m uspona.
Kada su se one uputile nazad, nas četvero je prolazilo put od Šarenog stupa preko Majerovih livada gdje smo bili u nevjerojatno lijepom prirodnom okruženju. Tu smo zbog mokrih nogu od Medvjeđeg luka odlučili ići direktno na Anđinu kolibu i vrh Nevoljaš ostaviti za povratak.
Uspon na Koprivnato brdo, nažalost poprilično zapostavljena točka ovog dijela, iako, ne znam zašto, jer uspon je zaista impresivan s Istočne strane. Nažalost neoznačen, i baš zato smo odlučili ići ovim putem, kako bi ostao trag iza nas. Vrh je na 851m, zašiljen, obrastao šumom bez vidika, ako svejedno predivan. Spust zapadnim grebenom je označen, kratak ali vrlo strm, odličan za nas trkače ultraše. Nastavljamo dalje prema Ivačkoj Glavi, 913m. Ovo je najzahtjevniji dio rute jer u 13km se svladava gotovo 1000m uspona ali i dosta spusta tako da smo tu nešto sporiji zbog stalne promjene ritma trčanja koje se izmjenjuje s hodanjem.
Nakon uspješnog svladavanja Ivačke, konačno idemo prema najvišem vrhu, istoimenog naziva, Papuk, koji se smjestio na 953m. Dolazak na poznatu točku, tzv. Zen klupicu čini nas posebno ispunjenim, jer uspjeli smo dostići našu krajnju točku, a priroda nas je počastila nevjerojatnim prizorom.
Kiša je prestala, oblaci su se polako povlačili s vrhova i tako daleko već dugo nisam vidio. Naime, vrh Psunja, Brezovo polje pa čak i Majevica u Bosni u tom trenutku činilo se kao da su tu pred nama, možda 10 – 15 km. Bez puno zadržavanja, tek brzo presvlačenje majica i odmah nazad, jer ostao nam je još Nevoljaš, nekad prije poznato skijalište Papuka, kao 13 vrh koji trebamo obići, ali isto tako i povratak nazad nas vodi gotovo istim putem, tako da smo na kraju prešli 20 vrhova, ukupne dužine od 72km i 3020m uspona.
Na kraju samo jedan mali podsjetnik, staro ime Papuka zabilježeno u srednjovjekovnim dokumentima bilo je Požeški Snježnik.
Prva avantura je gotova, vrlo brzo nastavljamo dalje, a samo da spomenem, krajnji cilj ovih naših istraživanja bit ce obilazak cijelog SPP-a u dužini od malo više od 300km.
Damir Kligl
