Zima, zima, pa neka je…
… ak’ je zima nije Lav, ne boji se tko je zdrav.
Subota je izmamila na našu omiljenu planinu brojne planinare iz Posavine i Podravine, a dan je bio lijep, bolje rečeno kao stvoren za izlet u prirodu. Vaše su Šapice u sastavu “ona i ja” zbog pretrpanog rasporeda, odlučile na jedan neočekivano maleni pohod, od Jankovca do Lapjaka i nazad. Sada se vi sa pravom pitate – što to treba značiti!? Odakle nam pravo na tako mali, malecki pohod!? E pa dragi naši, vremena je uistinu malo, a posla jako puno. Poslije silaska sa planine, Ivona je dovršavala kostime za Noć vještica (mumija i vještica) pa smo pohitali na fotoperformance povodom noći vještica, koji je trajao do kasno u noć. Ujutro smo pospremili stvari u auto i krenuli na put od 500km, a ove redove pišem iz podnožja Velebita koji je kao što znadete jedno vrlo respektabilno brdašce u Hrvatskoj. 🙂
Kao što rekoh dan je bilo lijep i osunčan ali zato prohladan, podloga tvrda i suha. Na Jankovcu nema takoreći nikoga živoga, čak je i slap na dulje vrijeme utihnuo jer vlada velika nestašica oborinskih voda. 🙁 Tek što smo stigli, iz nas dolaze drugi planinari iz Slatine i Zagreba – mi idemo na Lapjak, oni na Ivačku… Na pohodu u nekoliko navrata po prvi put unazad godinu dana, susrećemo najmanje desetak planinara, pozdravljamo ih i čudimo se tolikom broju. Živa u termometru se spustila na 3°C pa su ručice bez rukavica imale poteškoća sa cirkulacijom. Papuk nije Himalaja ali nije niti za igranje 🙁 a ja čak niti prsluk nisam ponio.
[ad#utext]
Sve u svemu zubato sunce i sigurnost automobila – preveli su me žednog preko vode. Na sreću dvije biciklističke i jedna pamučna majice uspijevaju održati temperaturu tijela na zadovoljavajućem nivou, a vi se poučeni mojim iskustvom nedajte prevariti pogledavanjem kroz prozor, već napunite ruksake zimskim ruhom, bundicama i vunenim čarapama. Zima je pokucala na naša vrata, iako još uvijek traje kalendarska jesen, u stvarnosti sa grana padaju ukočeni vrapci. 😉
Na Nevoljašu pokraj planinarske kućice srećemo našeg starog znanca GSS-ovca Igora iz Požege i jednog starijeg planinara kako pripremaju drva za zimu. Malo ćaskamo (chatamo) i krećemo dalje. Na Lapjaku i Tauberovim stijenama malo fotkamo i uživamo u pogledu, a zatim štrumfamo nazad. Na pola ski-staze skrećemo desno i vraćamo se kraćim putem do Jankovca. I ovdje srećemo planinare iz drugih krajeva – dabogda im svima to prešlo u naviku – da ne bauljamo više sami po Papuku. 🙂
Ivona je ovoga puta stavila fotke u našu malu fotogaleriju nekih 10-tak sati prije pisanja ovoga teksta, a mi se vidimo za koji dan sa nekog malog ili malo višeg Velebitskog vrha. 😉
Miša Nicinger
[ad#vijesti]