Snježna inverzija
10.01.2016.
Čuda se katkad događaju:
1.) Sa smiješkom na licu i lubenicama – pojavila se naša Virovitičanka (slatinskih korijena) i ludo se zabavljala. 🙂
2.) Što se tiče snijega (jebo njega) e pa njega u našem gorju – uopće nema! Nevjerojatno ali istinito! To je dakako posljedica toplotne inverzije…
Šapice su osim smiješka i dobre volje, na noge navukle: cipeletine, gamaše, tajice i ponijele ogromne količine svekolike opreme, u čemu je prednjačio naš dobri vojnik & HGSS-ovac Darko sa čak 10kg utega u rancu. E jest ljudina, svaka mu čast!
Zahvaljujući vezama (čitaj mitu i korupciji) osigurali smo park-plac, ispred privatne kuće u centru Slatinskog Drenovca i pohitali na greben Sokoline, i to prije nego dođu 2-3 autobusa osječkih planinara. A došlo ih je i više… Vidjeli smo Kutjevčane (Antun), Našičane (Željko), Virovitičane (Mirjana), Osiječane (Majda) i prozborili koju mudru i pametnu.
Nama je ipak najvažnija bila povratnica Marina, koja se prvi put pojavljuje 28.11.2010. godine, u priči pod naslovom “10. memorijalni pohod na Anđinu baraku“.
Unatoč dugogodišnjem odsustvu, nisam je uspio animirati na pisanje ove priče. Ne ide mi uvjeravanje kao nekad. 🙁 Stari se… 🙂
Odradili smo blizu 20km po službenom mjeraču (moj endomondo), iako je to nekih 15% više no u stvarnosti, a i prvotni plan smo malo produljili.
Nažalost zbog sveopće okupacije prekobrojnih zaljubljenika u planine – izostalo je cuganje toplih napitaka u Planinarskom domu Jankovac. Pijuckanje stoga ostavljamo za drugi put…
Do novog (znojnog) susreta sa vama doviđenja.
Miša Nicinger
