Krndijski stjenjaci
08.11.2015.
Prije svega moram reći, da mi je neopisivo žao zbog promjene mjesta okupljanja, jer su Mario i Gogo došli na prvobitno zakazanu lokaciju (na izlasku iz Duzluka), i u konačnici hodali sami. 🙁
Naša se mala planinarska družina već dugo vremena pokušava oporaviti i ekipirati, stoga ovakve situacije jednostavno nisu prihvatljive!
Nadam se da će nam dečki oprostiti i pojaviti se slijedeći put na startnoj crti, ali istovremeno i pratiti naše najave (i promjene planova) na FB i ovdje, odnosno aktivno sudjelovati u komentarima i razmjeni informacija.
Današnji dan će ostati zapamćen po mnogo čemu:
- Na startnoj crti pokraj domaćih se pojavilo i 36 mađarskih kolega, a ja nisam išao sa njima, što je za mene pravi podvig. 🙂
- Četvrti put ove godine pridružio nam se trekker Velimir (Bistrinci) i doveo domaću Engleskinju – Monika (D. Miholjac).
- Bio je to prvi pohod ikad, na kojem smo radili pauzu sa klopanjem sendviča i ispijanjem kave, poslije samo 20 minuta hoda!
- Davor nas je poveo na super-truper lagani pohod (prava smijurija) koji se pretvorio u tešku i iznimno zahtjevnu planinarsku avanturu, na kojoj smo se opako namučili i dobro oznojili. Stari lisac je taj Davor… stari i prefrigrani, o da… 🙂
- Temperatura je bila tako visoka da se tražila litra vode više, a ljetnje odjeće u blizini – nije bilo niti u tragovima. Pojedinci su čak imali sve duplo tj. prilagođeno za temperature od -20°C, iako je na Krndiji tijekom cijelog dana bilo čak +17°C! 🙂
- Na kraju pohoda sudbina je spojila Šapice i Mađare, pa je Robi iskoristio trenutak moje nepažnje i snimio neprejebivi selfie (hopa cupa nas dva skupa) pod nazivom “Amigos para siempre”. 🙂 Köszönöm Robi!
- Neki novi klinci su dobili priliku pomrsiti račune plavkastim lopovima i crvenkastim nesposobnjakovićima, stoga se iskreno nadam da će to izroditi nove znojne planinare i puno rumenih planinarki plave kose, kako bismo preMOSTili svekoliku krizu u našim redovima. A ako nas i MOSTOGRADNJA zezne – neka idu u 3 PM skupa sa svim prethodnicima.
Na startnoj crti pojavilo se preko nekoliko Osječana, par Slatinčana, nešto sitno Orahovčana, i mrvica Bistrijanaca i Donjih Miholjčana, ili u prijevodu: Davor, Ivan, Jasna, Mira, Jasna, Velimir, Monika i moja malenkost, a kako poslije saznajemo Mario i Goran su također došli i čekali cca 500 metara dalje… U jednom trenutku smo bili na 150 metara od njih. 🙁
Endomondo trag kaže da smo prehodali 14,5 km, a utrošak kalorija i znojna lica govore o pohodu koji nas je dobro pomučio. Na trenutku jednostavno nismo mogli vjerovati da takvi usponi i padovi postoje na Krndiji. Neki su se doslovno spuštali na guzici i ponosno nam pokazivali iste. 😉
Do novog, manje ili više znojnog susreta sa vama, ostajte mi vedri i ispunjeni, i neka sila bude s vama ili barem kakva dobra duša koju možete maziti rukicama & okicama.
Miša Nicinger
