Trešnje u cvatu na Pištanskoj kosi
19.04.2015.
Unatoč dugotrajnim pripremama i najavama “proljetnog izleta” – na startoj crti se pojavila manje-više standardna postava pojačana mlađahnim Velimirom iz Bistrinaca.
Organizator i vodič (Davor) je unatoč problemima sa kičmom, došao da nas pozdravi i provede nekoliko desetaka minuta sa nama, a zatim se oprostio i vratio do automobila, pri čemu je unatoč bolovima prehodao nešto više od 5km. Svaka mu čast!
Ostatak ekipe u sastavu: Jasna i Ivan, Jasna, Vesna, Velimir i moja malenkost hrabro grabi dalje & dublje u takoreći netaknutu divljinu Krndije, koja mami planinare osebujnim mirisima, zvucima, novim proljetnim ruhom i prvim životinjama (kukci, leptiri, crvi, punoglavci, vodozemci)…
Alpino dečki iz Osijeka i njihovi Banjalučki gosti nam otkazuju u zadnji tren. Naša je tuga u tom trenutku bila neizmjerna. 🙁 No ostaje nada da ćemo uskoro zajedno gacati po blatu i u znoju lica svojih. 😉
Temperatura se tijekom dana držala oko 12°C pri čemu je na povremenom i ne odveć snažnom vjetru bilo malo hladnije, a na Suncu znatno toplije. 🙂 Sve u svemu vrijeme kao stvoreno za planinarenje: suho i lijepo.
Iako je u najavi bilo predviđeno hodati jednom od najdužih kosa na Papuku – Pištanskom kosom, pa preko Rusta (772m/nv) i Kolca do Domobranske livade, a zatim nazad SPP-om, pa preko Bazova glave, križa i lovačke kuće “Vepar”, u konačnici smo odlučili vratiti se istim putem nazad.
Zašto? Zato, jer smo ostali bez vodiča, a ostatku ekipe ionako nije važno gdje hoda, važna je ekipa, druženje, smijeh i dakako naslikavanje. 🙂
Video je ovoga puta kratak, ali zato sladak poput kamermana… 😉
Ivanov GPS sustav sa OruxMaps-om sustavom u pozadini, kaže da smo odradili oko 22km, moj Endomono 27km (da je Davor ostao do kraja njegov bi pokazao preko 35km). No, sve to i nije odveć važno, pa ćemo kao referencu uzeti 27km.
Sve u svemu, nama je bilo lijepo i nimalo teško. Nadam se da ćemo uskoro na startnoj crti vidjeti neka nova/stara lica i da ćete: pričanje, lajkanje i maštanje o zajedničkom znojenju sa nama zamijeniti sudjelovanjem “uživo” jer sve ostalo je virtualno glumatanje, ma koliko mi šutjeli o tome.
Dok se to ne dogodi, ostajte mi zdravi, veseli i čili.
Miša Nicinger
