Najmlađe šapice
15.02.2009.
Šapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem.
Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica i Matija imaju dobru obleku, smiješak na licu i dobru volju.
Svi smo do zuba naoružani fotografskim kamerama raznih proizvođača: Nikon D90, Olympus E410, Pentax K10d i Pentax K20d tako da je na trenutke teško prosuditi koji su nam stvarni motivi izlaska u prirodu 😉 iako je to kristalno jasno…
Naši su najmlađi članovi Matija(4) i Jurica(7) stalno na čelu kolone i veselo skakuću po smrznutom terenu, snijega ima tek nekoliko milimetara, a na otvorenom puše strašni sjeverni ledeni vjetar što se zavlači u kosti, pa ga Ivona uspoređuje sa burom. Uspinjemo se i zagrijavamo i ubrzo ulazimo dublje u šumi pa bivamo zaštićeni od hladnog vjetra. 
Hodamo, ćakulamo, fotkamo (i poziramo), raspravljamo, dogovaramo i pregovaramo o budućim akcijama i pothvatima, koji nemaju previše veze sa planinarenjem. Još nije vrijeme za nastavak radova na markacijama, s obzirom na hladnoću, iako prolazimo stazom koju smo obilježili PVC trakama prije stanovitoga vremena i pokazuju nam put kao zvijezda vodilja u mrklom mraku. Trake još uvijek odolijevaju vremenskim prilikama i neprilikama i po svemu sudeći neće biti problema dok ne krenemo sa bojanjem crveno-bijelih točki. Ivona usput vadi biljke sa korijenom za naš novi terarij, a Matija i Jurica zaključuju da ne mogu bez štapova za Nordijsko hodanje, pa im po kratkom postupku prilagođavamo dva para štapova i oni tada postaju sretni-presretni 🙂
Pohod smo započeli kod Laretine kuće (iznad groblja), pa dalje pokraj Lovačke kuće Repić, Brežića i vinograda, dio šumskog puta, odakle smo stigli do Popišanog brda (novootkrivenom putanjom). Spust sa Popišanca započeli smo asfaltnom cestom do skretanja na naše novomarkiranu stazu kroz šumu, pa nazad prema T-mobile odašiljaču. Sve u svemu, bilo je to iznimno ugodno nedjeljno prijepodne, koje su Šapice provele u tri sata dugoj šetnji, na opće zadovoljstvo svih prisutnih. Najmlađe Šapice su hrabro izdržale sve napore i tek su na kraju puta malčice posustali što im nitko iz ekipe nije zamjerio… Kada poželite podići kvalitetu života i zdravlja ili naprosto malo boraviti na friškom zraku, krenite putovima slatinskih Šapica jer nećete pogriješiti.
Vidimo se. 😉
Miša Nicinger