Mae geri na Krndiji
01.02.2015.
Poslije dugooooo vremena imamo čast hodati sa osječkim ogrankom Šapica, koje nam dolaze iz poznate slavonske planinarske obitelji Lončarić (Jasna, Ivan i Vlasta) pri čemu se mlađahni Dino izgubio u prijevodu. Osim toga Dino ionako nije Lončarić, ali je naš, pa ga ovim putem najtoplije pozdravljamo i pozivamo na zajedničko bauljanje po šumama i gorama. 🙂
S obzirom da je Sandru teško nadmašiti u pisanju, moram se pozabaviti suhoparnom teorijom tj. činjenicama i brojkama. 😉
U nepunih 6 sati pohoda, svladali smo s lakoćom i bez većih napora 17,5 km Krndije, na temperaturi od nekoliko stupnjeva ispod ništice. To dakako, nije smetalo pojedinim Šapicama da se dobro oznoje i preznoje. O da, planinarima ne trebaju saune u kojima se sjedi i znoji. 😉
Naime, opaka “Vrletina” i “3 sajle” su bile pogubne za pojedine pripadnike naše male i iznimno dobro raspoložene, da ne kažem, nasmijane planinarske nakupine: Davor, Jasna 1, Vesna, Jasna 2 , Ivan, Vlasta i niže potpisani.
Za one koji to ne znaju – Vlasta je nositeljica “fekete” pojasa u karateu, no to joj nije pomoglo u obaranju starog moćnog Enta. 🙂 Kako i dolikuje – Vlasta je na kraju neravnopravne borbe priznala poraz i poklonila se pred ovom starinom. Eto, sada znate odakle potječe naslov ove priče, a borbu možete pogledati u našem video zapisu.
Snijega je bilo između 5 i 15cm, no sudeći po količini i veličini pahulja koje su nas povremeno zasipale – debljina snježnog pokrivača će i dalje rasti…
E sad, s obzirom da jedna fotografija zamjenjuje 1.000 riječi, a video zapis nekoliko stotina tisuća, od mene dosta! Vjerojatno i previše. 🙂 Istina, opetovano sam nagovarao Davora da se okuša u pisanju eseja ali bez većeg uspjeha. 🙁
Nadam se da ćemo uskoro na startnoj crti vidjeti nove i stare Šapice. Ako se to ne dogodi mijenjamo ime i krećemo ispočetka, pa kud puklo da puklo. 🙂
Pozdrav na sve strane i nemojte nam štogod zamjeriti…
Miša Nicinger
