Tri godišnja doba
11.01.2015.
Kako slike često imaju potrebu da se nametnu, tako su i ove požurile i čekale svoju tekstualnu verziju.
Jutro je mamilo na osmijeh, kako i nebi kraj sunca koje je već oko 8 bilo neuobičajeno visoko. Pet junaka, dva limena ljubimca, ruksaci skoro napunjeni kobasicom. Sat pokazuje 8.30 i krećemo.
Iz smjera Slatine kotrljamo se kvartetno u sastavu: Miša N. (iliti šofer), Jasna P., Dejan D. i ja. Poznate zavoje kratimo što papučicom gasa, što popunjavanjem životnih priča, a dragi smo si. 🙂 Meštar od navigacije Davor M. stiže elegantno solo iz smjera Osijek.
Brzinski odrađujemo posljednje pripreme, zatezanja, obuvanja i par žvakanja, i spremni smo baciti omču na svoju planinu. Smjer kretanja pokazat će doslovnost ove tvrdnje. 🙂
Sunce grije, zemlja šušti pod nogama i svi na ovoj adresi potpunije dišemo (manjkove i viškove plinova ne računam trenutno). Mijenjamo tu neke nadmorske visine, svak’ sa sobom, zajedno, spareni sa prirodom, hodamo i uživamo.
Ruta je kao stvorena za to, zalutalo proljeće na stazi za: Nevoljaš, Češljakovački,… uostalom zar je moguće drugačije. Planina čovjeku ne ostavi mogućnost da kući vrati išta od negativnosti koju na sebe tako lako lijepimo. Doduše malo nam otežati stvar, zašto ne? 😉
Strastveni obožavatelji kiše su tako došli na svoje, ja posebno. 😉 Sunce se umorilo i zamijenilo ulogu s vjetrom, oblaci su sakrili nestrpljive visibabe, ma da su htjeli sakrili bi i uspavane divovske mravinjake. Krećem prigovarat’ (samo krećem), nisam stigla jer su me iznenadili stiliziranom kabanicom, na čemu se još jednom od srca zahvaljujem.
Priroda misli ozbiljno i tad je prekrasna više nego ikad. Gorda. Pretvara svojih 5 podstanara u ekipu što juri kroz kišu, gotovo filmski ali pjevali nismo. 😉 Početnih 5 tanjih odjevnih izdanja pretvorilo se u 5 jurećih kabanica, 10 skliskih cipela, 5 orošenih pogleda, 1000 osmijeha.
Govorim u svoje ime, trebalo je biti tamo, žao nam je što niste, prepoznajte se sami. 🙂 Statistika i sateliti kažu da smo prešli nekih 17km u nekih 6h, ali to je najmanje bitno.
Mi smo oživjeli svoju nedjelju i u konačnici svoje blatne i mokre pojave ogrijali kavom i čajem i tako cijeloj priči dodali još malo tijela. Davore nosim ti sendvič slijedeći put, pa ćeš s nama. 🙂
Eto ljudi, očekujemo vas u nekoj nedjelji koju sami odaberete. Možda baš ovoj. Sve su savršene samo da znate.
Sandra Vencl
